Za petstotinjak dolara zainteresirani za razgledavanje poprišta najgore tehnološke katastrofe u povijesti dobivaju dozvole za ulazak, prijevoz, stručno vodstvo i ručak

Za ljubitelje „crnog turizma“ ili jednostavno sve one kojima turistički obilasci povijesnih zdanja ili prirodnih ljepota ne izazivaju adrenalinski udar, ukrajinski turistički djelatnici nude jedinstven doživljaj – izlet u Černobilj. Unazad nekoliko godina kijevske turističke agencije u ponudi imaju jednodnevne izlete u Zonu isključenja, područje radijusa 30 km od elektrane vrlo ograničenog pristupa. Za petstotinjak dolara zainteresirani za razgledavanje poprišta najgore tehnološke katastrofe u povijesti dobivaju potrebne dozvole za ulazak u zonu od ukrajinskog Ministarstva energetike, prijevoz iz Kijeva u zonu i nazad, stručno vodstvo tijekom obilaska černobiljskih „znamenitosti“ i ručak. Iznenađujuće ili ne, ali interes za izlete u Černobilj prilično je velik, tvrde predstavnici nekoliko kijevskih touroperatora.

Dvodnevni obilasci
Prema riječima Jaroslave Tkačenko, menadžerice u agenciji SAM Travel, izlete u černobiljsku zonu počeli su organizirati još 2002. godine, a do sada su odveli oko 3500 ljudi bez ikakvih problema i nevolja. „Svaki tjedan vodimo skupinu od približno 10 osoba na izlet u Černobilj. Ovoga mjeseca već imamo nekoliko upita za dvodnevne obilaske i nekoliko upita za jednodnevne izlete“, kazala je Tkačenko. Za 600 dolara po osobi u organizaciji SAM Travela može se obići bivšu nuklearnu elektranu sa „sarkofagom“ na fatalnom reaktoru 4, zatim vidjeti „Crvenu šumu“ (dio crnogorične šume jugozapadno od reaktora koja se zbog goleme doze gama-zračenja osušila poprimivši bakreno-crvenu boju), a potom slijedi obilazak napuštenog grada Pripjata. Taj, sada bivši grad za 47 000 stanovnika, počeo se graditi 1970. usporedo s nuklearkom, a njemu su živjele obitelji zaposlenika černobiljske Memorijalne nuklearne elektrane V. I. Lenjin. Pripjat je bio ogledni primjer naprednog socijalističkog grada s najvišim standardom stanovanja u tadašnjem SSSR-u, a sada je grad duhova kojeg sve više guta okolna šuma. Posao s izletima dobro ide i agenciji SoloEast Travel, tvrdi direktor Sergej Ivančuk. „Izlete u Černobilj počeli smo nuditi 2008. i do sada, hvala Bogu, nismo imali nikakvih problema“, kazao je Ivančuk. Do sada su organizirali izlete za oko 900 zainteresiranih, a samo u svibnju černobiljsku je zonu preko SoloEast Travela posjetilo 200 izletnika. „Rezervacije za posjet Černobilju imamo sve do siječnja 2010.“, ističe Ivančuk. U ovoj agenciji izlet košta 535 dolara po osobi, a za razliku od SAM Travela, SoloEast Travel dodatno nudi posjet selu u koje se vratilo stotinjak stanovnika te prolazak pored „Groblja vojne tehnike“.

Na tom se mjestu nalaze stotine hrđavih i ozračenih vatrogasnih te vojnih kamiona i helikoptera koji su sudjelovali u višemjesečnoj operaciji sanacije posljedica katastrofe. Postavlja se pitanje uključuje li razgledavanje černobiljske elektrane jednodnevno prženje gama-zračenjem ili se ipak radi o relativno bezopasnom pothvatu za one koji žele vidjeti što se sve može dogoditi kad čovjek izgubi kontrolu nad nuklearnom tehnologijom. Delko Barišić, voditelj laboratorija za radioekologiju Zavoda za istraživanje mora i okoliša na Institutu Ruđer Bošković tvrdi da na pitanje jesu li jednodnevni izleti u černobiljsku zonu opasni nije lako odgovoriti. „To ponajviše ovisi o području kojim se krećete. Naime, prostorni razmještaj izrazito kontaminiranih područja ovisi o smjeru vjetrova koji su puhali nakon akcidenta. Tako je npr. zadržavanje u prostoru sjeverno od reaktora nepreporučljivo, pogotovo u prostoru gdje su bili smješteni vatrogasci. S druge pak strane, u zoni radijusa 30 km od reaktora postoje područja u kojima je manje radioaktivno zračenje nego li je to primjerice u pojedinim područjima u Hrvatskoj, Sloveniji, Bavarskoj ili Austriji“, tvrdi Barišić.

Znatiželja posjetitelja
Prije 10 godina Barišić je u okviru jednog studijskog putovanja kojeg je organizirala IAEA posjetio to područje, pa potencijalnim posjetiocima savjetuje oprez. „Mogu razumjeti znatiželju ljudi koji se odlučuju za takve izlete. Međutim, želio bih naglasiti kako svi koji se odluče za razgledavanje černobiljske zone moraju imati na umu da radioaktivnost nije moguće registrirati ljudskim osjetilima, potpuno je nevidljiva, nečujna i neopipljiva za čovjeka, ne možete je osjetiti ili namirisati. Ako već netko želi otići na takav izlet, neka ponese bilo kakav mjerač brzine doze s mogućnošću trenutnog očitanja kako bi se sigurnije kretao“ kaže Barišić i dodaje kako je „mnogo sigurnije kretati se po asfaltiranim površinama nego po travnatim jer su s asfaltiranih površina radionuklidi dobrim dijelom isprani”.Barišića je tijekom posjeta černobiljskoj zoni najviše dojmio Pripjat. „S turističke strane gledano, u černobiljskoj zoni baš i nemate što za vidjeti, eventualno napušteni grad Pripjat smješten zapadno od elektrane koji sve više guta vegetacija. Fascinantno je vidjeti kako priroda uzima nazad svoje. Za turistička razgledavanja, za mene osobno, mnogo je zanimljiviji Kijev”, smatra Barišić.Što se uistinu dogodilo tog 26. travnja 1986. između 1:05 i 1:24 h ujutro u černobiljskoj nuklearki da sada još uvijek ostaje nejasno, a službena verzija događaja potječe još iz sovjetskih vremena.

Zračenje u Hrvatskoj

Grafitni mehanizam
Prostor Hrvatske nije ostao netaknut u danima koji su uslijedili, tvrdi Delko Barišić. “Potrebno je znati da je černobiljska nuklearka primarno bila postrojenje za proizvodnju plutonija, najvjerojatnije u vojne svrhe, a tek potom nuklearna elektrana. Nakon eksplozije reaktora glavni mehanizam bio je grafitni požar koji je gorio još 2 tjedna nakon nesreće.

Linija kontaminacije
Zbog požara vrući je zrak dizao u atmosferu radionuklide koji su zatim, nošeni vjetrom, raspršili radioktivnost putem padalina diljem Europe. Hrvatska je prvi val radijacije iz Černobilja dobila već nakon dva dana preko Austrije i Slovenije, a kontaminirano je područje zapadno od linije Šibenik-Slavonski Brod. Oko 1. svibnja zabilježen je novi jaki val kontaminacije, posebno u Lici, i središnjem dijelu Slavonije.

Potvrda izvrsnosti

Partner koji pokreće razvoj i raste zajedno s hrvatskim gospodarstvom

Tržište nekretnina

Najteže je pronaći zemljište koje ima smisla razvijati, i ono koje izgleda savršeno često skriva ograničenje