Američki Kongres odobrio je jednogodišnji proračun kojim se konkretno podržava obrana Europe. Kongres je time poslao jasnu poruku solidarnosti starim saveznicima, ali i upozorenje, jer je jasno da će na dulje staze prevladati antieuropski politički kurs Bijele kuće.

Obvezujući proračun za 2026. u formi zakona donesen je kratko nakon objavljivanja Nacionalne sigurnosne strategije koja je naklonjenija Rusiji nego Europskoj uniji. Očekuje se Trumpov potpis da bi odluka Kongresa bila važeća. Tekst zakona, formalnog imena National Defense Authorisation Act, iznimno je obiman, na više od tri tisuće stranica, vrlo tehnički, u dijelovima praktički nečitljiv laicima, s definicijom svakog pojma koji upotrijebe, ali srećom, timski je analiziran u vodećim think-tankovima, po poglavljima.

Nama su najzanimljiviji dijelovi koji se odnose na Europu te na Zapadni Balkan. Najvažnije, predviđa se rekordni godišnji vojni izdatak od 901 milijarde dolara u 2026. cilj kojeg je povećanje kapaciteta i obrambeno osnaživanje u odnosu na Kinu i Rusiju. Takav godišnji proračun za obranu obično, tako bilo i ovaj put, dobiva podršku i republikanaca i demokrata. Trumpov potpis je izvjestan.

Bez novog oružja Ukrajini

Eksplozija je reakcija širom svijeta nakon glasanja jer je ovaj obvezujući zakon u suprotnosti s glavnim točkama nedavno objavljene Nacionalne sigurnosne strategije. Uglavnom se ističe kako je glasanje u Kongresu potvrdilo da u Washingtonu, pa i među samim Republikancima, postoji značajna podrška starim saveznicima i da vlada nepovjerenje prema Kremlju, kao i da je taj stav mnogo više ukorijenjen nego što to signalizira Nacionalna sigurnosna strategija, pa time i ovaj gest prema Europi. Također, zakon je i stvarna rastava od Ukrajine, uz vrlo malu kompenzaciju jačeg partnera ostavljenoj napadnutoj zemlji.

Proračunski plan za 2026. i dijelom 2027. godinu je obvezujući, ali vjerojatno neće biti automatski proveden, odnosno, da bude kako piše, zahtijevat će političku snalažljivost u Europi. Prema institutu GMF, Europa ovime dobiva predah za daljnju konsolidaciju i jačanje vlastite obrane. Ukrajina pak, prođe li ovaj zakon, a najvjerojatnije hoće, može računati na simboličnu pomoć u 2026 i 2027. godini. Prema institutu Atlantic Council, neće biti novog oružja za Ukrajinu, osim za 400 milijuna svake godine koje će Kijev morati potrošiti u Americi. Oružje se prodaje Europi, a Europa ga daje ili prodaje Ukrajini, to je smisao.

Prema analitičarima Atlantic Councila, Kongres je, koliko je mogao, postavio prepreke da Bijela kuća odmah i brutalno ne zaustavi svu pomoć Ukrajini, možda čak da sačuva oružje već namijenjeno Ukrajini od preusmjeravanja na domaće zalihe i da se omogući nastavak obavještajne pomoći toj zemlji. Svi analitičari ističu zahtjev za povratkom otete ukrajinske djece. Velika, fundamentalna razlika između dva dokumenta, značit će da će i Washington balansirati između antieuropske politike Bijele kuće, izložene u Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji i ovog obvezujućeg plana o nacionalnoj obrani.

Opisuju se i očekivanja u vezi NATO-a. Bez dozvole Kongresa, moći će se kući povući devet tisuća američkih vojnika, od 85 tisuća koliko ih je sada u Europi. Sve više od toga, morat će odobriti Kongres. Neće se moći demontirati važna obrambena postrojenja, znači da ta razina odvraćanja od napada barem još dvije godine ostaje u Europi, a također, vrlo bitno, određuje se da i dalje Amerika vodi vojno krilo NATO-a, što je sigurno najbolje. Doduše, niti Nacionalna sigurnosna strategija ne predviđa kraj američkog interesa za NATO, tako da je taj dio siguran vjerojatno narednih pet godina.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Institut Atlantic Council pozitivnim ističe formiranje nove funkcije – pomoćnika ministra obrane za međunarodnu suradnju u naoružanju, a to bi trebalo olakšati Pentagonu razumijevanje o savezničkim industrijskim bazama i olakšavanju integracije obrambene industrije tako da odgovara i Europi i Americi. Dakako, to znači američku kontrolu i nad europskom obrambenom industrijom koja dobiva zamah.

Iznimno važno, i veliki signal, jest da se od administracije i vojske traže da uspostave Baltičku sigurnosnu inicijativu, u “svrhu produbljivanja sigurnosne suradnje s vojnim snagama baltičkih zemalja”. Očigledno, signalizira se Rusiji da ne napada najizloženije EU-a i NATO članice. Nastavlja se i izravna suradnja oko jačanja obrambenih kapaciteta u Poljskoj. Sve to, barem u narednoj, 2026., znači stvarnu sigurnost za Balte i Poljsku, a i znak Europi da se treba dodatno požuriti.

Interes za Zapadni Balkan

U ovom dokumentu, a što je velika razlika od Nacionalne sigurnosne strategije, Rusija se imenuje kao sigurnosna prijetnja i regionalnoj, tj. europskoj sigurnosti, ali i samoj Americi. To se uvelike razlikuje od Trumpove Nacionalne sigurnosne strategije, koja traži “stratešku stabilnost” s Rusijom na račun Europe i Ukrajine. Kao posebni izvor američke nelagode ističe se kinesko-rusko zbližavanje. Zato Kongres traži od Pentagona i da predoči analizu prijetnje ruske vojne agresije prema saveznicima u NATO-u i Ukrajini. Što se tiče Ukrajine, kad se predoči pritisak Bijele kuće na Zelenskog da se što prije završi rat i da Ukrajina pristane na teritorijalne ustupke Rusiji, čudno je da je Kongres uopće izglasao pomoć za Kijev, makar i tako minimalnu, što također pokazuje da i republikanci i demokrati znaju o čemu je riječ, ali da to nije pitanje na kojem mogu inzistirati.

Dokument se dotaknuo i Zapadnog Balkana, a tekst počinje na 2823. stranici definicijama, dokumentima, itd. Najvažnije je da se poziva Srbiju i Kosovo na normalizaciju, napominje da će se kažnjavati destabilizacija regije i da SAD neće podržati bilo kakvo mijenjanje granica u regiji. To su i ne tako skrivene poruke uglavnom Dodiku i Vučiću. U dokumentu stoji da će SAD podržati integracije kandidata za EU te aspirante za članstvo u NATO.

Ovo zadnje nije aktualno, ali BiH, odnosno, Sarajevo, doduše ne i Banja Luka, žele u NATO. Ali, kaže se da bi će se nastojati pojačati i sigurnosna suradnja sa zemljama koje nisu u Savezu. Konstatira se i da je smanjenje od ovisnosti o ruskim energentima među državama regije važno za SAD i da će se to, kao i energetska diversifikacija, podupirati. Navodi se da je posebna opasnost “zlonamjerna ruska i kineska aktivnost” u regiji, i da je potrebno pojačati aktivnosti na njenom sprečavanju utjecajima na “vladine institucije, na civilno društvo, političke dionike, vodeće ljude u industriji, novinare”.

Navodi se da će se djelovati na jačanju otpornosti na kibernetičke napade. Skreće se pažnja i na hibridne napade na regiju Zapadnog Balkana, odnosno kandidatske zemlje za ulazak u EU. Ti kibernetički napadi, kao dio hibridnog rata, prema regiji su usmjereni iz Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje. Važno je i ovo: Kongres traži od “državnog tajnika i tajnika za obranu, šefa obavještajnih službi i ostalih odgovarajućih tijela” da tri mjeseca nakon usvajanja zakona, pa se potom preporučuje svake dvije godine nakon toga, da podnesu odgovarajućim tijelima Kongresa izvještaj o zlonamjernim utjecajima i kampanjama koje se provode na Zapadnom Balkanu čiji je cilj “podrivanje institucija, izazivanje političke nestabilnosti, nanošenje štete interesima SAD-a, NATO-a i partnerskih država u regiji”. Sve to, a pogotovo zadnja stavka važna je nama u Hrvatskoj. Taj izvještaj neće biti javan. U zaključku, dobivena je još najmanje godina dana za snalaženje u novim okolnostima, a to je u politici vrlo dugo.