Vožnja kroz Taškent nalikuje listanju arhitektonskog priručnika prepunog primjera sovjetskog brutalizma, istočnjačkog, modernističkog, futurističkog i neoklasicističkog stila. Da, u glavnom gradu Uzbekistana nizaju se jedna za drugom arhitektonski velebne zgrade.

Nakon snažnog potresa 1966. koji je sa zemljom sravnio veći dio infrastrukture, Taškent je postao pravi laboratorij urbanizma. Naime, u grad su se sjatili brojni arhitekti s ciljem da ponovno izgrade ceste, stambene zgrade, hotele, kazališta, trgovačke centre, postaje podzemne željeznice i puno drugih javnih građevina koje su stanovnicima pružale drukčiji pogled na progresivan život u socijalizmu.

Danas se u Taškentu grade nove znamenitosti koje su dizajnirali vrhunski i svjetski ugledni arhitekti poput Zahe Hadid i Tadaa Andoa te se gradi i Olimpijski grad koji će se sastojati od pet najsuvremenijih sportskih dvorana za Azijske Olimpijske igre mladih koje su se trebali održati ove godine u Uzbekistanu, međutim, zbog logističkih i financijskih poteškoća, prebačene su u Bahrein.

Odlučite li se izići iz glavnog grada, pred vama su gradovi Buhara, Samarkand i Hiva u kojima ćete pronaći mnogo drevnih tokija (nadsvođene tržnice), madrasa (škola) i caravanserai (krčmi) sagrađenih za trgovce na proputovanju Putom svile.

Danas vlada uzbekistanskog predsjednika Šavkata Mirzijajeva troši goleme iznose za isticanje bogate arhitektonske ostavštine u nastojanju da otvori ovu nekadašnju državu-članicu SSSR-a ostatku svijeta. Drugim riječima, najvažnije je očuvanje povijesnih mjesta i građevina.

Međutim, očuvanjem i obnovom tih jedinstvenih arhitektonskih blaga cilj je države pretvoriti Uzbekistan u svjetsko kulturološko odredište, a sva ulaganja namjeravaju isplatiti prihodima od turizma, otvaranjem novih radnim mjesta te revitalizacijom urbanih dijelova i ponovnim osmišljavanjem ostavštine u novom stoljeću.

No, ponovno osmišljavanje kolektivnog identiteta glavna je želja naroda koji se tek 1991. odcijepio od SSSR-a, premda ako se uzme u obzir činjenica da je u Uzbekistanu 60% stanovnika mlađe od 30 godina, može se reći da velika većina njih nije opterećena minulom prošlošću.

Naime, mladi Uzbekistanci vole živjeti u stanovima zapadnjačkog stila i raditi u jarko osvjetljenim neboderima u poslovnim četvrtima, uz ostalo u užurbanom taškentskom City Mallu. Naravno, katkad dolazi do sukoba između zagovaratelja generičkih čelično-staklenih zdanja i konzervatora što se najbolje potvrdilo kad je 2017. srušeno legendarno Dom Kino kako bi se izgradio poslovni park.

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

No, osim što je Uzbekistan ponovno postao žarište progresivne arhitekture, ovaj je puta dodatna olakotna okolnost i održivost. Naime, drevni gradovi bogati su zelenim rješenjima. Same zgrade su odgovorne za gotovo 40% svjetske emisije ugljika, a glavni je uzrok tome standardizacija i globalizacija arhitekture, ali u Uzbekistanu je stvar drukčija jer njihove građevina grade mjesni radnici koji su vrlo dobro upoznati s vremenskim uvjetima i klimom i to uzimaju u obzir pri gradnji.

Većina drevnih zgrada u Uzbekistanu su prirodno energetski učinkovite, odnosno prohladne su ljeti, odnosno tople tijekom zime isključivo zbog građevinskih materijala i dobro osmišljenog sustava kruženja zraka.

Sve to znači da nova vizija suvremenog stila gradnje polako poprima obrise u Novom Taškentu, proširenju glavnog grada koje se proteže na površini od 20 000 hektara i savršeni je primjer održivog dizajna.

Jedan od primjera je Znanstveno-istraživačko središte Ališer Navoi koji je arhitektonski osmislio ured Zahe Hadid, a koji se gradi od lokalnih opeka.

Također, sve to pomaže i da uzbekistanski arhitekti polako postanu priznatiji diljem svijeta i time dodatno razvijaju svoj potencijal.

U svakom slučaju, Uzbekistan se polako odmiče od brutalističkih korijena sovjetske arhitekture poznate po građevinskih mastodontima.