Donald Trump nije Evita Perón. Malo će tko u Europi biti tužan kad ga vidi kako odlazi. Pa i dok slave inauguraciju umjerene sile u obliku Joea Bidena, većina Europljana dvoji kako se Amerika može vratiti na globalno vođenje međunarodnih pitanja poput klimatskih promjena ili prijetnje Kine.

Ovo je ključni element izvučen iz našeg istraživanja koje smo proveli na više od 15:000 Europljana u jedanaest država članica EU, a koje je objavljeno ovog tjedna. I dok su mnogi u Europi naklonjeni novom službeniku u Bijeloj kući, ono otkriva raširenu sumnjičavost u budući smjer kretanja SAD-a te potvrđuje kako većina trenutno misli da je američki politički sustav slomljen.

Sjedinjene Države će, barem u očima mnogih Europljana, biti sputane unutarnjim podjelama i boriti se za ponovno globalno vodstvo.

Šest od deset ispitanika u istraživanju ECFR-a misli kako će Kina prestići SAD i postati vodeća svjetska velesila u sljedećih deset godina. Većina ne misli da će u konačnici SAD-e uvijek štititi Europu.

Trumpov neuspjeh

Trumpovo kockanje na način da je bilo u interesu Washingtona djelovati kao glavni ometač i organizirati svijet oko asimetričnih bilateralnih odnosa s drugim silama, izgleda nije uspjelo. Isto tako, Bidenova nada u američko okretanje natrag na Obaminu politiku ugrađivanja američke moći u mrežu saveza, također izgleda nerealna.

Gotovo trećina Europljana je uvjerenja kako se Amerikancima, nakon što su 2016. glasali za Trumpa, ne može vjerovati. Zapanjujuće je kako više od polovice Nijemaca (53 posto) ima takav pogled na europskog transatlantskog partnera. Iako bi po ovom pitanju moglo biti odstupanja, jasno je da će SAD-u trebati više od jednog izbornog ciklusa za popravak narušenog međunarodnog ugleda.

U bilo kojem potencijalnom sukobu SAD-a s Kinom ili Rusijom, Trumpov utjecaj na transatlantske odnose je takav da se neutralnost danas čini najpopularnijom opcijom među Europljanima. Nova američka administracija je mogla pretpostaviti da će se pomak Europljana ka neutralnosti odvijati isključivo kao njihova organska reakcija na Trumpa. Sada se čini kako to možda neće biti slučaj.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Kao alternativa američkoj ovisnosti, Europljani se približavaju ideji o više suverenoj i samostalnijoj Europi. Više od dvije trećine Europljana vjeruje kako bi njihova regija trebala brinuti o vlastitoj sigurnosti – stav građana iskazan s posebnim entuzijazmom među Francuzima (70 posto), Šveđanima (71 posto), Španjolcima (71 posto) – pa čak i Britancima (74 posto).

Time se nameće pitanje hoće li Berlin zamijeniti Washington kao „mjesto koje se pita“ – glavni grad za vođenje vanjske politike. Zasigurno, čini se kako mnogi u Europi imaju takvo stajalište – s tim da je većina ispitanika u Francuskoj, Španjolskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Portugalu i Mađarskoj odabrala Njemačku kao „najvažniju zemlju s kojom se trebaju graditi dobri odnosi“, iznad SAD-a.

Svježe brexitirana Velika Britanija (55 posto) i Poljska (45 posto), jedine su zemlje koje značajno rangiraju SAD-e ispred Njemačke i koje tradicionalno SAD-e vide kao moćnog jamca svoje slobode.

Kad to tako kažemo, bilo bi lako pretjerati u tumačenju ovih podataka. Iako europski čelnici, poput Emmanuela Macrona, nastoje popularnu potporu europskom suverenitetu tumačiti kao želju za igranjem važnije uloge u globalnoj politici – to za značajnu većinu građana predstavlja tek želju za neutralnošću u eskalirajućem nadmetanju između SAD-a i Kine.

Za te građane, suverenitet nije veliki ulazak EU u međunarodnu politiku, već umjesto toga, vrata za hitni izlaz iz bipolarnog svijeta sutrašnjice. Radi se o prijavi za prijevremenu mirovinu u natjecanju velikih sila.

Potporu treba zaraditi

Dok Biden preuzima dužnost 46. američkog predsjednika, glavni zaključak izvučen iz ovih podataka je da Europljani neće automatski stati na stranu Washingtona u novom hladnom ratu.

Ne radi se nužno o neslaganju s američkim programom, problem je u tome što oni sumnjaju u njegovu sposobnost pobjede; njihovu će potporu trebati zaraditi dokazima o uzajamnim koristima, a ne uzimati zdravo za gotovo.

Nakon četiri godine Trumpa, postojeće partnerstvo između EU i SAD-a narušeno je i treba ga popraviti. U kriznim godinama, kako svjedoči ponašanje američke burze, svijetom upravljaju osjećaji, a ne ekonomska i politička stvarnost.

Dakle, dok Amerika korača natrag u svijet, nova Bidenova administracija ima sve razloge za strah, ne samo od otrovnih podjela unutar kuće, već i od raspoloženja Europljana.