U svom eseju “Istina i politika” iz 1967. godine politička filozofkinja Hannah Arendt upozorila je da je “sloboda mišljenja farsa ako činjenične informacije nisu zajamčene i ako same činjenice nisu predmet spora”. Vijesti koje objavljuju vjerodostojni novinari dugo su bile neizostavan izvor takvih informacija, bez kojih demokratska društva ne mogu učinkovito funkcionirati. No kako se ljudi sve više oslanjaju na AI chatbote za vijesti, čime se promet i prihodi preusmjeravaju s medija, koji često posluju s vrlo ograničenim sredstvima, kvalitetno novinarstvo suočeno je s rizikom nestanka. Paradoks je u tome što su pouzdani izvori vijesti ključni i za vjerodostojnost umjetne inteligencije. Nepriznavanje te ovisnosti moglo bi dovesti do toga da AI alati dodatno destabiliziraju već ionako nesigurnu novinsku industriju, i to u trenutku dubokih poremećaja i slabljenja demokracije.

Demokratska infrastruktura

Mariya Gabriel, pomoćnica glavne ravnateljice UNESCO-a za komunikaciju i informiranje, dobro je to sažela na Svjetskom kongresu novinskih medija u lipnju: “Potpora novinarstvu nije luksuz. Ona je demokratska infrastruktura.” Otprilike u isto vrijeme UNESCO je to načelo pretvorio u konkretan prijedlog predstavljanjem Nacrta smjernica o pravednoj naknadi za vijesti, a konačna se verzija očekuje kasnije ove godine.

AI kompanije imaju odgovornost pomoći u održavanju institucija koje proizvode informacije na kojima se njihovi modeli treniraju i koje potom reproduciraju jer iza svakog odgovora generiranog umjetnom inteligencijom stoji znanje koje je netko najprije morao otkriti, provjeriti, istražiti, urediti i objaviti. Analiza više od 680 milijuna pojedinačnih citata u popularnim chatbotovima poput ChatGPT-a, Claudea i Geminija pokazala je da novinarstvo čini 27 posto tih citata, a čak 49 posto kada je riječ o upitima o nedavnim događajima. Bez provjerenih informacija iz vanjskih izvora, AI sustavi ne samo da daju netočne ili zastarjele informacije, nego i dodatno narušavaju kvalitetu sadržaja.

Potpora novinarstvu također bi pomogla AI kompanijama da pridobiju povjerenje javnosti jer samo 20 posto ljudi u svijetu vjeruje odgovorima chatbota. Taj je oprez opravdan. Istraživanje Europske radiodifuzijske unije i BBC-ja iz 2025. godine analiziralo je više od tri tisuće odgovora vodećih AI asistenata te utvrdilo da je 45 posto njih sadržavalo barem jedan značajan problem, dok je 31 posto imalo ozbiljne nedostatke u navođenju izvora.

Prijedlog UNESCO-a nastoji riješiti taj problem uspostavljanjem okvira temeljenog na podijeljenoj odgovornosti, uz istodobnu zaštitu ljudskih prava i medijskih sloboda. Takav pristup novinarstvo ne promatra samo kao industriju nego i kao javno dobro čija održivost osigurava pristup pouzdanim informacijama. Predlaže korištenje kodeksa za pregovaranje, mjera zaštite tržišnog natjecanja, javnih fondova i fondova koje financiraju platforme te kolektivnog licenciranja. Ti bi se alati kombinirali s obvezama transparentnosti i navođenja izvora te zaštitom manjih i lokalnih medija.

Javni interes

Prava snaga UNESCO-ova prijedloga jest u tome što raspravu udaljava od autorskih prava i usmjerava je prema javnom interesu očuvanja izvora točnih i vjerodostojnih informacija. Svjetsko udruženje nakladnika novina (WAN-IFRA), čiji sam glavni direktor, bezrezervno podržava takvo postavljanje problema. Dvadeset godina internet je počivao na funkcionalnom dogovoru: nakladnici su ulagali u novinarstvo, a tehnološke platforme pomagale publici da ga pronađe. No dolazak AI chatbota koji izravno odgovaraju na pitanja, umjesto da korisnike usmjeravaju prema nakladnicima koji su uložili u pronalaženje tih odgovora, prekinuo je taj dogovor.

Moramo stvoriti novi model razmjene vrijednosti. Kako je na lipanjskom Svjetskom kongresu novinskih medija rekao izdavač New York Timesa A. G. Sulzberger, AI kompanije trebale bi “podupirati zdrav, održiv protok informacija, ideja i kreativnosti” koji pokreće njihovu tehnologiju. To nije milosrđe, nego prosvijećeni vlastiti interes. Svaka AI kompanija udaljena je samo jednu krizu dezinformacija od suočavanja s teškoćama ponovne izgradnje narušenog povjerenja. Algoritmi ne mogu oponašati rigorozan proces provjere i profesionalnu uredničku prosudbu neovisnih novinskih redakcija.

Pravednu naknadu ne treba promatrati kao regulatorni teret. Ona je ulaganje u vjerodostojne informacije, demokratsku otpornost i dugoročnu vjerodostojnost umjetne inteligencije – tehnologije koju, suprotno uvriježenoj slici, nakladnici i novinari prihvaćaju. Primjerice, istraživački novinari koriste AI za analizu tisuća dokumenata i javnih evidencija, što im pomaže uočiti obrasce, poveznice i anomalije koje bi inače zahtijevale tjedne ili mjesece rada. To im daje više vremena za ono što tehnologija ne može učiniti: provjeriti nalaze, graditi mrežu izvora, postavljati teška pitanja i utvrditi što se doista dogodilo.

Kupujete online?

Dosta vam je upisivanja broja kartice? Stiže jednostavniji način plaćanja

promo

Koliko vrijedi dobar internet? Cijena, kvaliteta i ulaganja pod povećalom

Izgradnja budućnosti u kojoj i AI i novinarstvo mogu napredovati odgovornost je koju moraju dijeliti nakladnici, kreatori politika i tehnološke kompanije. UNESCO je poduzeo važan korak prema tome da ta budućnost postane stvarnost, a njegove smjernice zaslužuju široku globalnu potporu. Uspjeh AI ekosustava neće ovisiti samo o sofisticiranosti njegovih algoritama, nego i o tome hoće li i dalje postojati pouzdani, raznoliki i ekonomski održivi izvori vijesti.