Pozitivna korelacija između ulaganja u razvoj obrazovnog sustava i zdravlja, odnosno uspješnosti ekonomije u cjelini, nezaobilazna je činjenica koju su počele uvažavati i zemlje s inače niskim postotkom BDP-a, izdvojenim za transformaciju ljudskog potencijala u ljudski kapital.

Kina je tako 2006. godine zabilježila vlastiti rekord, odvojivši 3,01 posto BDP-a, odnosno 23 posto više nego prethodne godine, dok za tekuću planira u obrazovni sektor usmjeriti nešto više od 4 posto. Azijski div time svoj golemi kadar, slabije educiran i manje plaćen, planira osposobiti za poslove tercijarnih i kvartarnih djelatnosti. Kina je samo najočitiji primjer onoga što se događa na svjetskoj razini. Vlada zapadnih zemalja, a i tvrtke, sve više ulažu u kadrove koji bi trebali zadovoljiti potrebe ekonomije za stručnjacima novoga kova koji su u stanju ne samo kvalitetno obavljati zadane poslove nego se i kontinuirano usavršavati. Što se tiče EU, trend ulaganja u sve faze edukacije je također pozitivan i premašuje pet posto BDP-a, od kojih značajna četvrtina otpada na fakultetsko obrazovanje. Skandinavske zemlje tradicionalno dižu taj postotak, dok je Hrvatska neznatno ispod njega. Kad tome dodamo sve veću mobilnost studenata, odnosno primjenu bolonjskog sustava, koji je i u našoj zemlji iznjedrio prvu generaciju, može se zaključiti da Europa ide u pravom smjeru. Isto bi se moglo reći i za SAD, čija sveučilišta uz sredstva dobivena od javnih ulaganja uživaju i u obilnim sponzorskim ugovorima te služe kao korporativni poligon za buduće nositelje američke ekonomije. Međutim, unatoč brojkama i sve većim sredstvima te jačanja svijesti o cjeloživotnom obrazovanju tržišta rada mnogih zemalja, od zahuktale Indije pa sve do Hrvatske, još su daleko od idealnog stanja. Obrazovanje nije strukovno usklađeno s potrebama gospodarstva, tek jedan broj fakulteta osposobljava studente da budu konkurentni i u inozemstvu, a bitan problem, koji nije ni blizu karakterističan samo za Hrvatsku, jest činjenica da strelovit razvoj tehnologije izbacuju iz igre rastući broj starijeg dijela stanovništva koje se nije u mogućnosti prilagoditi novim uvjetima, dok će ipak trebati vremena da pozitivni efekti sve većih ulaganja postignu značajnije rezultate.