Devetnaestog rujna demokratski je izabrana čelnica Mjanmara Aung San Suu Kyi ovdje nagrađena Zlatnom medaljom američkog Kongresa. Jako me se dojmio emocionalni govor senatora Johna McCaina, koji je "dami zahvalio što me u mojoj dobi uspjela koječemu poučiti". McCain je citirao slavnu izjavu Aung San Suu Kyi da "ljude ne kvari moć nego strah. Strah od gubitka moći kvari one koji je imaju, a strah od iskorištavanja moći kvari one koji su njoj podvrgnuti".

Jako mi je draga ta izjava: ljude ne kvari moć već strah od gubitka moći. Ona je danas itekako istinita i važna, kad se tako malo čelnika svojem narodu usudi reći istinu o ičemu teškom ili kontroverznom. Aung San Suu Kyi odrekla se dvadeset godina života radi svoje zemlje. Većina današnjih čelnika ne bi se odrekla ni jednog dana prisutnosti u medijima. To se posvuda vidi: muslimani napadaju američko veleposlanstvo u Kairu zbog odvratnog antimuslimanskog filma, a novi egipatski predsjednik, Mohamed Morsi iz Muslimanskog bratstva, u prvi ih mah nije htio osuditi niti zaštititi američku diplomatsku misiju. Tek je gnjevni telefonski poziv predsjednika Obame, koji je bez sumnje dao do znanja da Egipat neće dobiti ni dolara strane pomoći ako Morsi nešto ne poduzme, egipatskog čelnika naveo da osudi napad. Dužnosnici Muslimanskog bratstva "objasnili" su da je Morsi bio rastrgan između diplomatskih dužnosti i straha da će se udaljiti od svojih pristaša ili da će ga nadglasati tvrdolinijaški salafisti. Oprostite, ali vodstvo znači moć odabira, a ovo nije dobar znak. U srpnju je republikanka Michele Bachmann pokrenula lažnu kampanju protiv muslimana u američkoj vladi, uključujući i jednog od glavnih savjetnika državne tajnice Hilary Clinton. Bachmann se pismom obratila vodstvu državnih agencija za sigurnost sa sumnjom da su se članovi Muslimanskog bratstva infiltrirali u saveznu vladu. Senator John McCain i predsjednik Doma predstavnika John Boehner prekorili su Michele Bachmann zbog politički obojenog lova na vještice, no Eric Cantor, vođa većine u Domu predstavnika, nije stao na njihovu stranu. Ambiciozni je Cantor vidio priliku da stekne prednost pred suparnikom Boehnerom te Charlieju Roseu iz CBS Newsa rekao da treba razumjeti postupak Michele Bachmann: "Mislim da je bila zabrinuta za sigurnost naše zemlje." Da, sigurno, mislim da je senator Joe McCarthy samo o tome razmišljao.

Izraelski premijer Bibi Netanyahu glasno se zalaže da Amerika povuče "crvenu liniju" pred iranski nuklearni program, koja bi odredila kad bi točno SAD napao Teheran. No kad SAD od njega traži da povuče "zelenu liniju", koja bi odredila gdje točno prestaje židovsko naseljavanje Zapadne obale, a počinje palestinska država, Bibi kaže da to, eto, ne može. "Izgubio bih koaliciju." Amerika bi tako trebala riskirati rat s Iranom, ali Bibi ne želi riskirati ništa radi dogovora s Palestincima, koji bi Izraelu, a i SAD-u, omogućio veću legitimnost i prihvaćanje globalne zajednice u slučaju rata s Iranom. Baš mu hvala. Obama je pogriješio kad je s Boehnerom lani pokušao pregovarati o porezima i potrošnji. No uvijek me mučila samo jedna stvar: Boehner je rekao da je odustao od dogovora kad je Obama zatražio400 milijardi dolara dodatnog dohotka od poreza radi privlačenjavećeg broja demokrata. Zašto Boehner nije nazvao Obamu i rekao: "Ne pristajem na dodatnih 400 milijardi. Pristani na prvi dogovor ili odustajem." Bojao se da bi Obama na to pristao, a znada svoje pristaše iz pokreta Tea Party ne bi mogao na to privoliti te da bi izgubio vodstvo u Domu predstavnika. Pa se zato nije ni trudio. Što se Obame tiče, najbolje je rezultate postigao kad se usudio voditi bez straha od politike: kad je smaknuo Osamu bin Ladena, kad je osigurao zdravstvenu skrb bez javne opcije te kad je spasio banke umjesto da je sve bankare strpao u zatvor. Najgore je rezultate postigao kad je politiku stavljao na prvo mjesto: kad je odbacio plan za smanjenje deficita Simpsona i Bowlesa, kad je postrožio odnos prema Afganistanu u strahu da će ga prozvati mlakonjom te kad je "klimatske promjene" izbacio iz govora. U duši osjećam da ovaj manjak globalnog vodstva neće potrajati. Pokažimo, stoga, poštovanje prema Dami iz Mjanmara, ne samo medaljom već i onime što je stvarno bitno – oponašanjem njezinih djela.

Thomas L. Friedman