Nad svjetskim gospodarstvom iduće godine počet će lebdjeti nešto tmurniji oblaci koji sugeriraju da se najveće svjetske ekonomije mogu početi pripremati za značajno usporavanje, a u nekim slučajevima i za skorašnju recesiju. Nakon razdoblja gotovo neprekinutog globalnog ekonomskog rasta koje je trajalo cijelo desetljeće, u 2019. najvažnija svjetska gospodarstva počet će primjetnije usporavati.

Razloga za takav nepovoljan scenarij je nekoliko, tumače ekonomisti, ali jedan od njih ipak prevladava. To je trgovinski rat koji je američki predsjednik Donald Trump poveo s gotovo cijelim svijetom. Što se tiče eurozone, za hrvatsko gospodarstvo ipak najznačajnijeg trgovinskog partnera, ona od takvog scenarija neće biti pošteđena. No, uz trgovinski rat s Washingtonom, "Stari kontinent" pritišću i vlastiti problemi, od kojih su mnogi prvenstveno političke prirode.

Očekivanja analitičara Raiffeisen banke predviđaju usporavanje rasta gospodarstva eurozone u ovoj godini na dva posto, a u idućoj na 1,7 posto. "Očekujemo da će i dalje najveći doprinos rastu dolaziti od osobne potrošnje, podržane povećanjem zaposlenosti i rasta plaća", smatraju u RBA. Najveći izazovi pritom su značajna politička neizvjesnost, poput pitanja proračuna u Italiji i posljedičnog sukoba vlade u Rimu s Europskom komisijom oko visine deficita, zatim sankcije Rusiji te trgovinski sukob SAD-a s Kinom, Iranom i Turskom, pojašnjavaju analitičari. Ne treba zaboraviti ni brexit, a sve se to može odraziti na ostvarene stope rasta. 

Kraj rasta profitabilnosti kompanija
"Isto tako, sankcije Iranu koje zasad nisu potakle očekivani rast cijena sirove nafte na kraju godine mogle bi u idućoj godini pridonijeti njihovu rastu, nakon eventualnog smanjenja proizvodnje zemalja članica Organizacije zemalja izvoznica nafte i ukidanja izuzeća na uvoz iranske nafte za osam gospodarstava", smatraju u Raiffeisen banci. Podsjećaju kako je i Europska središnja banka na posljednjem sastanku snizila očekivane stope rasta u ovoj i idućoj godini, s 2,1 posto na dva posto odnosno s 1,9 posto na 1,8 posto zbog izraženije zabrinutosti oko mogućnosti povećanja negativnih rizika uslijed rasta protekcionizma, nestabilnosti na tržištima u nastajanju kao i kolebljivosti na financijskim tržištima. Od nepovoljnog scenarija neće biti pošteđena ni druga strana Atlantika.

Američka ekonomija već nekoliko godina pokazuje bolje rezultate od europske, kako po stopi rasta BDP-a, tako i po kretanju nezaposlenosti koja je najniža u posljednjih 48 godina. Najnoviji statistički podaci pokazuju da je u trećem tromjesečju BDP povećan za 3,5 posto na godišnjoj razini, nakon 4,2 posto rasta u drugom tromjesečju. Drugim riječima, gospodarstvo SAD-a i dalje diše punim plućima, osobna potrošnja raste, kompanije na krilima lanjskog poreznog rasterećenja investiraju, a lokalne vlasti ulažu u obnovu infrastrukture. Međutim, tamošnji ekonomisti ukazuju kako sve više raste broj izazova s kojima se američka ekonomija suočava.  Kamatne stope rastu, zbog čega je skuplje zaduživanje stanovništva i kompanija, Trumpova agresivna trgovinska politika dovela je do povećanja carina što uvoznu robu čini skupljom, a ekonomisti upozoravaju kako je izgledno da je rast profitabilnosti kompanija došao do svojeg kraja.

Valja istaknuti kako carine poskupljuju proizvodnju američkih kompanija, a to se pak odražava na kapitalna ulaganja. Podaci o industrijskim narudžbama u listopadu pokazuju slabljenje već treći uzastopni mjesec. Najnoviji izazov je usporavanje globalnog gospodarstva za što, ironično, upravo SAD ima podosta zasluga. U tom kontekstu prošloga su tjedna pozornost tamošnje javnosti privukli analitičari banke Goldman Sachs objavivši procjenu da će američki BDP u trećem tromjesečju iduće godine pasti na 1,8 posto, a pred kraj godine dodatno usporiti na 1,6 posto. U cijeloj 2019. rast bi trebao iznositi 2,5 posto, nasuprot 2,9 posto u ovoj godini.  Ipak, američki ekonomisti recesiju u pravilu još ne vide. U anketi Reutersa većina njih tvrdi da su šanse za recesiju u SAD-u i dalje male.

Međutim, 35 posto njih pojavu recesije ne isključuje, što je blagi rast u odnosu na 30 posto anketiranih u prošlomjesečnom istraživanju. Kada je riječ o trgovinskoj politici američke administracije, analitičari Raiffeisen banke ne očekuju da će se trgovinske napetosti između SAD-a i Kine u potpunosti brzo i lako riješiti, tj. ublažiti. "I posljednja objava američkog predsjednika Trumpa da će uz povećanje uvozne tarife s 10 posto na 25 posto na sav kineski uvoz veći od 200 milijardi dolara od 1. siječnja iduće godine uvesti i dodatne tarife na preostali kineski uvoz – vrijedan oko 268 milijardi dolara – ukoliko pregovori s kineskim predstavnicima na idućem sastanku G20 ne budu išli u željenom smjeru", tumače analitičari. Ublažavanje trgovinskih napetosti i njihovo eventualno potpuno ukidanje prvenstveno ovise o političkoj volji.

Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti kaže kako rasprave o protekcionizmu u velikoj mjeri sugeriraju kako on snažno ugrožava stabilno funkcioniranje i napredak svjetske ekonomije.  "Opasnost od rasta protekcionizma priziva spektar ratnih carina koje vode do dramatičnog smanjenja obujma trgovine i stopa ekonomskog rasta. Osnovna pretpostavka u pogledu kratkoročnog ponašanja u nekom sustavu jest da osobe koje donose političke odluke koriste carine kako bi utjecale na tekuće ekonomske procese i tako zaštitile nacionalnu proizvodnju od strane konkurencije", kaže Brkić.  Dugoročno gledano, protekcionizam više djeluje kao politički odgovor na slabljenje ekonomskog sustava neke zemlje nego kao pokušaj kratkoročnog postizanja prevlasti u području konkurentnosti, dodaje Brkić.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

"Ako promjene carinske politike stavimo u kontekst kratkoročnih poslovnih poteza određenih nacionalnih ekonomija, kratkoročno slabljenje ekonomije povećat će potrebu za zaštitom ugroženih interesa. Izglednije je da će trgovina utjecati na oblikovanje carina, a ne obrnuto. Naravno, uvijek postoje iznimke", smatra Brkić.  U tom se kontekstu postavlja pitanje ulazi li svijet u razdoblje globalnog protekcionizma. Brkić pojašnjava kako njegovi uvidi upućuju na zaključak o češćem pojavljivanju modela u kojima trgovina utječe na protekcionizam, dok je obrnuti uzročno-posljedični model rjeđi.

"Malo je vjerojatno da će u vodećim sustavima kakvi su Europska unija, Kina i SAD protekcionistička politika u nekom dužem razdoblju voditi trgovinu. U zemljama sljedbenicama to je već vjerojatnije. Mijenjanje carina kratkoročno može ohrabriti ili obeshrabriti razvoj trgovine, ali dugoročno na razvoj trgovine utječu razni politički procesi. Dugoročna perspektiva jasnije odražava odnos između protekcionizma i trgovine, nego što je slučaj kod kratkoročnih predviđanja stvarajući okvir unutar kojeg je moguć veći broj različitih odnosa", mišljenja je Brkić. 

Kina najpogođenija žrtva
Zasad izravna i najpogođenija žrtva trgovinskog rata je Kina. Tamošnji ekonomisti, ali i inozemni analiitčari slažu se da će drugo svjetsko gospodarstvo po veličini ove godine porasti 6,6 posto, da bi iduće godine usporilo na 6,3 posto. Očekivanja analitičara Raiffeisena u skladu su s tim prognozama.  "Kineski BDP bi nakon 6,6 posto rasta u ovoj godini trebao nastavit usporavati s rastom u idućoj po stopi od 6,4 posto.

Usporavanje rasta pritom je odraz nižih investicija koje su se spustile na najniže zabilježene razine, usporavanje industrijske proizvodnje koja je pala na razine iz 2015./2016. dok su stope rasta maloprodaje daleko ispod prosjeka", tumače analitičari. "Činjenica je da se dosadašnje slabljenje ekonomskih pokazatelja može pripisati samo vladinim mjerama restrukturiranja i domaćem gospodarstvu. Istovremeno, trgovinski rat između SAD-a i Kine još se nije odrazio na stvarnim ekonomskim podacima.

Ovisno o tome hoće li i koliko trgovinski rast eskalirati u narednom razdoblju, već vidljivi znakovi usporavanja rasta izvoza u Kini mogli bi se intenzivirati umanjujući pozitivan doprinos rastu. Udio robne razmjene u kineskom BDP-u sudjeluje s oko 40 posto dok se udio američkog izvoza u kineskom BDP-u u posljednjem desetljeću prepolovio na oko 3,5 posto", dodaju iz RBA banke.

Inače, kineski BDP je u trećem tromjesečju na godišnjoj razini ojačao 6,5 posto što je najlošiji rezultat od 2009. godine. Stoga kineska vlada pokušava ohrabriti komercijalne banke da povećaju kreditiranje kompanija. Izvješće ekonomista pekinškog sveučilišta Renmin je pokazalo je kako će se kineska ekonomija suočavati s izazovima čak i kada bi trgovinske napetosti s Amerikom bile razriješene. Razlog je u pogoršavanju globalnog trgovinskog okružja, padu rasta izvoza i slabljenju vrijednosti valute.