Crno tržište tekstila prijeti da u potpunosti potopi proizvodnju u Srbiji. U poslednja dva desetljeća nikada nije bilo toliko odjeće, kao i druge robe široke potrošnje na ulicama, zelenim tržnicama i "buvljacima", piše Politika.

"Država taj problem može riješiti za kratko vrijeme, ako to želi, ali ništa konkretno ne poduzima", kaže Milan Knežević, vlasnik Modusa, kompanije čija je budućnost također neizvjesna. On je prije četiri godine u proizvodnji imao 265 zaposlenih, a danas samo 16. "Onaj tko u tekstilu radi legalno nema nikakve šanse protiv onih koji taj posao obavljaju ilegalno. Siva ekonomija u našoj državi mogla bi se prepoloviti za tri mjeseca, međutim, čini mi se da je ovo projekt države, jer država propušta provesti zakone koje je sama donijela", objašnjava Knežević.

Procjenjuje se da se 30 posto ekonomske aktivnosti u Srbiji odvija daleko od očiju države, pa se zbog toga ne naplati između petine i četvrtine mogućeg PDV-a i više od četvrtine poreza na dohodak i doprinose.  Jedan od velikih izvora sive ekonomije su upravo tržnice, gdje je prema procjenama čak 70 posto prometa na crno, a prodaje se sve – od hrane, preko odjeće, do cigareta i pića, iako je zakonom jasno definirano da se na zelenim tržnicama ne može prodavati takva roba.

Knežević kaže da 80 posto te robe ulazi krijumčarenjem, a trenutno najviše stiže iz središnje Italije, Turske i Kine. Jedan dio plasiraju domaći veletrgovci i proizvođači, ali tvrdi da su "vrata" kroz koja ulazi najveći dio te robe ona na carini. "Bez kontrole rada carine nema napretka u borbi protiv sive ekonomije. Svako tko prodaje robu trebao bi imati fakturu ili fiskalni račun kao dokaz gdje je robu zakonito nabavio. Većina onih koji prodaju na ulici i tržnicama nemaju nikakvu dokumentaciju.

Zato tvrdim da je riječ o "socijalnom programu države" u kojoj se godišnje na crno prometuje sa osam do 10 milijardi eura", kaže sugovornik Politike, dodajući da je mnogo onih kojima je u interesu da se takvo stanje zadrži i zato se ništa ni ne mijenja. Na tržištu je najviše tekstilne robe koja se prodaje bez porijekla. Sugovornici lista iz tekstilne industrije kažu da ne pomaže ni Zakon o inspekcijskim poslovima jer se ne primjenjuje. Za njih je problem i sve veći broj second hand trgovina u kojima je velik dio krijumčarene robe. S druge strane, kako kažu domaći proizvođači, uz davanja državi ne postoji nikakva šansa da sašiju hlače za 800 dinara (oko 6,6 eura) i budu konkurentni.