S porastom broja svjetskog stanovništva raste i globalna potražnja za vodom i hranom. No, u industrijskim se zemljama velike količine hrane pokvare tijekom proizvodnje, transporta, skladištenja ili se bespotrebo bacaju. Nedavno provedeno ispitivanje pokazalo je kako je svijet rasipan s dragocjenim, nadasve životno važnim resursima.

Bradley Ridoutt i njegove kolege iz australske Organizacije za istraživanje pratili su “sudbinu” manga na njegovom putu od proizvođača do potrošača. Njih je zanimalo koliko uopće tog voća na kraju dospije na tanjur potrošača. Rezultat je šokirao i samog Ridoutta. “Australska industrija manga u godišnje u prosjeku proizvede više od 44.000 tone tog voća. Ustanovili smo kako se od toga oko 14.000 izgubi, što je između 30 i 40 posto”, kaže Ridoutta. Do gubitaka dolazi na svakom stupnju opskrbnog lanca. Voće se kvari prilikom skladištenja i transporta. U trgovinama se često odbacuje, samo zato što nije savršeno. A na kraju mnogi proizvodi završe u kućnom otpadu, jer ih mnogi potrošači kupuju, ali ih na kraju uopće ne jedu. Mango iz Australije samo je jedan od niza primjera. Švedski geograf Jan Lundqvist kaže kako je malo osoba uopće svjesno koliko se zapravo hrane baci. Dosad najdetaljnija studija provedena je u Velikoj Britaniji. Tamo je ispitano 2000 kućanstava, a zaključak je bio da se 30 posto od kupljene hrane na kraju baca, od čega je 60 posto bilo bez sumnje jestivo. I tako, dok jedni svakodnevno gladuju, drugi se s hranom razbacuju.

Proizvodnja

Velike količine vode
Globalna proizvodnja hrane mora se udvostručiti do sredine stoljeća kako bi držala korak s porastom broja svjetske populacije, navodi Organizacija za prehranu i poljoprivredu. Švedski su znanstvenici procijenili koliko će vode biti potrebno kako bi se udvostručila proizvodnja hrane te su došli su na 5000 do 6000 kubičnih kilometara u godini, piše Deutsche Welle.