Srbija će od 1. rujna dobiti status pridružene zemlje EU, a time se za hrvatske izvoznike, proizvođače poljoprivrednih i industrijskih proizvoda, sudionike tendera javne nabave u Srbiji, ali i prijevoznike, špeditere, logistiku pa čak navodno i osiguravatelje otvara niz pitanja.

Nekima je odlučujuće znači li to u globalu isti status kao u Cefti ili ne, i zašto. S obzirom da će po završetku sezone godišnjih odmora mnoge poduzetnike, odnosno odmah u rujnu dočekati stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) –  s ciljem uspostavljanja zone slobodne trgovine te usklađenja zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU, istodobno počinju teći i neka ugovorena prijelazna razdobolja. U razdoblju od sljedećih pet godina Srbija bi trebala otvoriti tržište javne nabave tvrtkama iz EU, dok su iz toga izuzete sve one koje su registrale svoje tvrtke u Srbiji. Tijekom sljedećih pet godina u javnoj nabavi u susjednoj zemlji vrijediti će pravila tamošnjeg zakona o javnoj nabavi. Isto tako i ugovorena nacionalna povlastica kojom se štite srpske kompanije po određenoj formuli u odnosu na ponuđenu cijenu. Naši izvori tvrde da iako su u okviru Cefte hrvatske tvrtke imale bolji status u području javne nabave, pa je formalno gledajući to korak nazad, realno je drugačije. Unatoč povoljnijem statusu kroz Ceftu hrvatske tvrtke, pokazuje to kažu iskustvo, neki put nisu dobivale posao djelomično  zbog lobiranja, pa  izjednačeni položaju sa srpskim tvrtkama  nije bio presudan faktor za uspjeh..

 Isto tako od 1. rujna kreće i prijelazno razdoblje za tržište nekretnina u trajanju od 4 godine. Usporedbe radi, Hrvatska je za liberazlizaciju svojeg tržišta nekretnina za državljane EU imala prijelazni rok od 7 godina. No, s druge strane gotovo sve što se tiče trgovinskih odnosa između Hrvatske, nove članice EU, i Srbije regulirano je pravilima iz Prijelaznog trgovinskog sporazuma. Srbija ga jednostrano primijenjuje od veljače 2009. prema EU, dok je puna primjena sa strane EU krenula godinu dana kasnije, odnosno u veljači 2010. To nam je i potvrđeno u Hrvatskoj gospodarskoj komori gdje smatraju da stupanjem na  snagu SSP-a za hrvatske izvoznike u Srbiju po pitanju trgovinske politike neće doći do promjena. Razlog? Već je godinama, kažu, ta materija ionako regulirana Prijelaznim trgovinskim sporazumom. U prijevodu to znači sljedeće:  kako prijelazno razdoblje za industrijske proizvode iznosi šest godina, najkasnije 1. siječnja 2014. godine svi industrijski proizvodi proizvedeni u Srbiji bez carina će se izvoziti u EU. Isto tako svi industrijski proizvodi proizvedeni u članicama EU, pa tako i u Hrvatskoj, od 1. siječnja iduće godine  mogu se izvoziti u Srbiju bez carina. U trgovinskim odnosima sa Srbijom sve što je hrvatskim izvoznicima bila Cefta nastavit će se od 2014. kroz bescarinski režim za industrijske proizvode, ali u uvjetima velike konkurencije iz članica EU. Unatoč tome, zbog preferencija srpskih potrošača i prepoznatljivosti hrvatskih proizvoda u Srbiji, očekuje se da  u toj  utakmici hrvatski izvoznici neće bitno izgubiti. Zanimljivo je i kako su se snašle pojedine tvrtke koje izvoze u Srbiju, odnosno kako su doskočile toj vremenskoj rupi od pola godine između Cefte i bescarinskog režima od 2014. Prije ulaska Hrvatske u EU, dok su još bili pod režimom Cefte, mnogi su izvezli veće količine svoje proizvodnje u Srbiju. Stvorili su, kažu naši izvori, dovoljne zalihe i tako će bez dodatnih troškova do stupanja na snagu, za hrvatske izvoznike u biti starog-novog bescarinskog režima, opskrbiti tržište. 

 Za Srbiju, pak, osjetljivi poljoprivredno-prehrambeni proizvodi ostaju u prijelaznom režimu sve do njezinog ulaska u EU s nižom stopom carina.  Srbija će, primjerice, do ulaska u EU štititi određene vrste mesa  i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih prerađevina, razne vrste voća i povrća, te njihove prerađevine, sokove, tjestenine…  Otvorena pitanja upravo se riješavaju u odnosu na te osjetljive proizvode, a pregovori EK sa Srbijom, po nekima kruti, su u tijeku. Što se tiče Milanovićeve Vlade, ona se odredila te kazala da je Hrvatskoj stalo sačuvati tradiconalne trgovinske odnose. 

"SSP otvara i brojna druga područja osim trgovine jer je njegov cilj uspostaviti zonu slobodne trgovine, a ista podrazumijeva i slobodu pružanja usluga, intelektualna prava vlasništva,  kontrolu dodjele subvencija te brojna druga područja gospodarstva putem kojih se ostvaruje suradnja između Srbije i EU. Naše potencijale u budućnosti trebamo gledati upravo u tom pravcu", navode iz HGK-a.