Srpski ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić izjavio je krajem prošlog tjedna da s puno optimizma očekuje rješenje pitanja privatizacije Petrohemije, kao i kompanije MSK Kikinda (proizvodi metanol i kiseline) i Azotare, jer te tvornice iz petrokemijskog sektora "danas dobro rade".

Zapravo, MSK će nakon četiri godine proraditi tek u studenome, što će Srbiji donijeti 90 milijuna eura od izvoza i dodatnih 220.000 tona kemijskih proizvoda. Sve tri tvornice u državnom su vlasništvu, te imaju vrlo visoke dugove za energente koje same ne mogu vratiti, a država im je odlučila pomoći kako bi ih što lakše prodala, pišu Večernje novosti. Tvornice su pod strateškom državnom zaštitom od vjerovnika do svibnja sljedeće godine, a tada će im, ako se ne pronađe kupac, presuditi tržište.

Rusi ili Kinezi?
Za Petrohemiju vlada najveće zanimanje potencijalnih ulagača, u srpskim medijima spominje se ruska kompanija Taifa i bliskoistočno Netoil, dok je nedavno stiglo pismo zainteresiranosti i iz jedne kineske kompanije, doznaju Večernje novosti. "Petrohemija ostvaruje pozitivne financijske rezultate i uredno plaća struju i primarni benzin. Kada je riječ o MSK-u i Azotari, koje čine dio kemijskog kompleksa u Srbiji, i tu su postignuta pozitivna rješenja, što je dobar poziv za potencijalne kupce da njih ulažu", rekao je Antić. Za državu je bilo važno da se te kompanije pokrenu, kako bi se stvorili osnovni uvjeti da pronađu kupca.

Sve tri kompanije, Petrohemija, Azotara i MSK Kikinda, kako je navedeno, imaju velike stare dugove za energente. Na primjer, dugovi MSK-a za plin iznose deset milijuna eura. "Čak 95 posto proizvodnje MSK-a ide u izvoz", kaže Zoran Popović s Instituta za kemiju, tehonologiju i metalurgiju. "Po pravilu tržišta i u Kini, SAD-u i Europskoj uniji, petrokemijska industrija gura gospodarstvo naprijed. MSK će biti među deset najvećih izvoznika u Srbiji", tvrdi Popović. Godišnji proizvodni kapacitet MSK iznosi ukupno 200.000 tona metanola i 100.000 tona octene kiseline, ali nikada nije u potpunosti realiziran, najviše do dvije trećine. Proizvodi se preko vlastitog terminala u Baru isporučuje na inozemno tržište, najviše u zemlje Europske unije.

Od izvoza se za godinu dana ostvarivalo oko 60 do 70 milijuna eura. Pokretanje proizvodnje u Kikindi zaustavit će i  odlazak stručnjaka, koji su dosada dobivali samo pola plaće. Vlada Srbije je za rješenja problema s dugovima za plin odobrila 600 milijuna dinara, koje je od kikindskr petrokemijske tvornice potraživao Srbijagas, inače njen većinski vlasnik. U sličnoj situaciji prošle godine bile su i Petrohemija i Azotara, koje nisu radile nekoliko mjeseci jer nisu mogle platiti sirovine. S druge strane, navodi se da je pozitivan impuls za pokretanje proizvodnje i niska cijena nafte, koja je osnovni energent za rad Petrohemije.

Pokrivaju svoje troškove
"U potrazi za kupcem, mnogo bolje izgleda kada jedna tvornica radi, nego kada je zatvorena i nema proizvodnje", kaže Ljubodrag Savić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Pančevačka Petrohemija sada pokriva troškove iz tekućeg poslovanja. Ipak, sve tri tvornice imaju velike dugove, koje nikako same ne mogu vratiti. Država bi se, ako želi pronaći investitora vjerovatno morala odreći tih dugova i sama platiti energente, a onda će se na pozitivnoj nuli naći na tržištu. To će biti pravi pokazatelj njihove isplativosti", kaže Savić. 

Kompenzacija za Južni tok

Azotaru kupuje TogliattiAzot?

Prema najavama u srpskim medijima s početka ove godine, novi vlasnik Azotare, jedine tvornica amonijaka u Srbiji, mogao bi postati ruski TogliattiAzot, najveći proizvođač amonijaka na svijetu ili mađarski ZRT. "Dobro bi bilo kada bi Azotaru kupili Rusi kao kompenzaciju za lošiju računicu oko Južnog toka i prodaje srpske naftne kompanije NIS", rekao je tada Ljubodrag Savić, profesor ekonomije. Dobro bi bilo, prema njegovom mišljenju, da po sličnom modelu, kupce nađu i Petrohemija i MSK Kikinda.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost