Pandemija koronavirusa nagnala je milijune kupaca da po prvi puta isprobaju kupnju namirnica putem interneta. Međutim, skok internetske prodaje na lica predstavnika trgovačkih lanaca u Europi i svijetu navukao je vrlo kiseli osmijeh.

Naime, internetska prodaja najmanje je profitabilan kanal za mnoge trgovce jer zahtijeva velike resurse, a time i troškove.

Kako piše Financial Times, u Ujedinjenom Kraljevstvu internetska trgovina u posljednjih 20 godina narasla je s nule na 7 posto udjela u ukupnoj prodaji živežnih namirnica. A tijekom ovog proljeća u samo osam tjedana skočila je sa 7 na 13 posto udjela.

Snažan skok interesa

Čak i u dijelovima Europe gdje online prodaja nije pretjerano popularna, interes za njezino korištenje tijekom ove godine snažno je skočio.

Konzultantska kuća Bain procjenjuje da se u Njemačkoj i Italiji internetska prodaja prehrambenih namirnica tijekom pandemije udvostručila te da sada sudjeluje s 2,9, odnosno 4,3 posto u ukupnoj prodaji. Međutim, postoji jedan problem u vezi tog skoka – velik broj trgovačkih lanaca ostvaruju vrlo malu dobit od e-trgovine, a u ponekim slučajevima i nikakvu.

Primjerice, dva najveća britanska lanca, Tesco i Sainsbury, najavili su kako za ovu godinu očekuju jednaku dobit kao i lani. I to unatoč golemom rastu potrošnje hrane u domaćinstvima, s obzirom na zatvorene restorane tijekom proljeća zbog mjera suzbijanja širenja zaraze. Jedan od glavnih razloga je visok trošak širenja poslovanja s internetskom dostavom.

Komentirajući promjene u potrošačkim trendovima, prvi čovjek Sainsburyja Simon Roberts izjavio je da je COVID-19 „preselio prodaju s našeg najprofitabilnijeg kanala i pokrenuo golemi porast online prodaje, našeg najslabije profitabilnog kanala“. Valja naglasiti kako većina trgovaca ne objavljuje detaljne podatke o internetskoj prodaji i ostvarenoj dobiti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Stručnjaci smatraju da se trgovačkim lancima sada obija o glavu što su poboljšanje profitabilnosti online prodaje postavili kao dugoročni projekt, s obzirom da je do sada zauzimala mali udjel, manji od 10 posto, u ukupnoj prodaji.

„Trgovački lanci nadali su se da će sporo usvajanje internetske kupnje među kupcima njima dati dovoljno vremena za pronalazak pravog modela“, ističe za FT Marc-Andre Kamel, direktor analize globalne maloprodaje u Bainu. Njegova je analiza pokazala da trgovci širom svijeta u prosjeku ostvaruju negativnu operativnu maržu od 15 posto po online narudžbi.

Čak ni uz naknadu za dostavu od 7 dolara marža ne dostiže pozitivno područje. Trgovci sada što brže moraju pronaći način kako popraviti profitabilnost, dodaje Kamel, a istovremeno trebaju povećati kapacitete internetske prodaje s obzirom na rastuću potražnju.

Vremena nema mnogo, s obzirom da analitičari smatraju da internetska prodaja neće opet pasti na predpandemijske razine. Istraživanje banke UBS pokazalo je da će 71 posto kupaca nastaviti kupovati preko interneta jednako često, pa i češće nakon poboljšanja situacije s pandemijom.

Analitičari Baina pak prognoziraju da će između 35 i 45 posto prometa u internetskoj kupnji ostvarenog tijekom pandemije postati trajno.

Jedna od kompanija koja je znatno profitirala od „kupovine u doba korone“ britanski je internetski trgovac Ocado. Tijekom prvog tromjesečja prodaja prehrambenih namirnica rasla mu je 27 posto, a dobit skočila za 90 posto. Izvršni direktor Tim Steiner smatra da će dugoročni utjecaj pandemije na navike potrošača biti značajan.

Prestrašeni automatizacijom

„Uočili smo da ako pojedini kupac učini između tri i pet kupovina putem interneta u razdoblju od 12 tjedana, vjerojatnost da će nastaviti kupovati online vrlo je visoka“, izjavio je Steiner.

Ocado je osnovan još 2002. godine, a od samog početka svoj poslovni model temelji na velikim i automatiziranim distributivnim centrima te softveru za primanje narudžbi i planiranje ruta isporuke. Steiner tvrdi da su tradicionalni lanci također pokušali s automatizacijom isporuke, ali su od nje odustali prestrašeni složenošću sustava.

Stoga su se odlučili za prikupljanje robe s polica trgovina te utovar u kamione – što je najmanje efikasan model. Steve Hornyak, komercijalni direktor Fabrica, izraelskog startupa koji razvija tehnologiju za automatizaciju trgovina, pojašnjava kako prikupljanje robe u trgovini koja je ionako puna kupaca ograničava kapacitet izvršenja narudžbi na svega 100 do 200 dnevno.

Nedostatak entuzijazma kod velikih američkih trgovaca za e-trgovinu doveo je do osnutka Instacarta 2012. godine. Njegovi freelance dostavljači prikupljaju robu i dostavljaju je kupcima, a oni plaćaju godišnju članarinu te naknadu za dostavu po narudžbi.

Kinesko tržište krenulo je sličnim putem. Dio startupa odlučio se za model dostave voća i povrća idućeg dana, dok se drugi val poduzetnika okušao u modelu sličnom Instacartovom.