Posjet američkog predsjednika Baracka Obame Rusiji ponovo je u prvi plan stavila tu nekadašnju svjetsku silu koja ponovo želi zauzeti priješnju poziciju. Iako su se u Obaminoj pratnji našli brojni predstavnici poslovnog svijeta, po najavama će glave teme razgovora ipak biti smanjenej nuklearnih bojevih glava, postavljenje kontroverznog raketnog štita tepoboljšanjene međusobnih odnosa. Amerika će tako pokušati urazumiti Rusiju koje se na krilima prošlogodišnjih visokih cijena nafte i plina počela buditi nakon gotovo dva desetljeća i počela igrati sve važniju ulogu u međunarodnim odniosima. Rusija je savladala posljedice sustavne krize u politici i gospodarstvu, koja korijene vuče još s kraja 20. stoljeća, stoji u uvodu nove ruske sigurnosne doktrine, koju je sredinom svibnja obznanio ruski predsjednik Dmitrij Medvedev. Dokument se sastoji od 116 teza i do 2020. godine bi trebao biti svojevrsna ideja vodilja ruske unutarnje i vanjske politike. Zamjenik direktora ruskog Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku, Dmitrij Suslov kaže: “Najvažnije zadaće i istovremeno najveće opasnosti za Rusiju nalaze se unutar naših granica. Potrebno je modernizirati zemlju, izgraditi efikasniji sustav upravljanja državom, boriti se protiv korupcije i tako dalje.”

Nacionalna sigurnost
Po prvi put u novijoj povijesti, nacionalna sigurnost Rusije ne definira se isključivo kroz vanjske opasnosti i vlastite obrambene sposobnosti. To je logično, kaže dobar poznavatelj Rusije iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP), Alexander Rahr. “Unutarnjopolitički izazovi su Rusiji sada na prvom mjestu. To je normalno, budući da su se odnosi sa Zapadom u posljednjim tjednim i mjesecima otkako je Barack Obama preuzeo predsjedničku dužnost u SAD-u znatno popravili.” Ruska nacionalna sigurnost u novoj se doktrini definira prije svega u ekonomskim i socijalnim kategorijama, a kao relevantni pokazatelji navode se gospodarski rast, zdravstvo, znanost, obrazovanje, kultura i kvaliteta života. Kao ambiciozan srednjeročni cilj Rusija želi zauzeti čelnu poziciju u svijetu na tim, za sada prilično problematičnim područjima. Kao prijetnje nacionalnoj sigurnosti navode se stopa nezaposlenosti, rastući socijalni jaz, opadanje broja stanovnika i inflacija. Po prvi put u novijoj povijesti, nacionalna sigurnost Rusije ne definira se isključivo kroz vanjske opasnosti i vlastite obrambene sposobnosti. To je logično, kaže dobar poznavatelj Rusije iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP), Alexander Rahr. “Unutarnjopolitički izazovi su u Rusiji sada na prvom mjestu. To je normalno, budući da su se odnosi sa Zapadom u posljednjim tjednim i mjesecima otkako je Barack Obama preuzeo predsjedničku dužnost u SAD-u znatno popravili.”Ruska nacionalna sigurnost u novoj se doktrini definira prije svega u ekonomskim i socijalnim kategorijama, a kao relevantni pokazatelji navode se: gospodarski rast, zdravstvo, znanost, obrazovanje, kultura i kvaliteta života. Kao ambiciozan srednjeročni cilj Rusija želi zauzeti čelnu poziciju u svijetu na tim, za sada prilično problematičnim područjima. Nova se doktrina vrlo opširno bavi i temom energetske sigurnosti. Moskva očekuje zaoštravanje međunarodne borbe za energentima, u Barentsovom moru, na području Antarktika, u Kaspijskom bazenu i u središnjoj Aziji. Rusija ne isključuje ni mogućnost vojnog nasilja u borbi za energetskim resursima. Vlastite rezerve energenata Moskva naziva “sredstvom koje bi Rusiji trebalo pomoći u ostvarenju krajnjeg cilja” – a to je ponovno zauzimanje položaja svjetske supersile. U analizi klasičnih sigurnosnopolitičkih i vanjskopolitičkih tema sve je ostalo po starom. Iako se ne navode njihova imena, kao prijetnje se spominju SAD i NATO. Bit će zanimljivo vidjeti što će o tome reći predsjednici Rusije i SAD-a na sastanku u Moskvi. Rusija sa žaljenjem primjećuje i “nepostojanje snažne međunarodne sigurnosne arhitekture i želju nekih sila za vojnom nadmoći”. Pod tim se ne podrazumijeva modernizacija atomskih arsenala, već razvoj modernih bojnih sredstava, strateškog ne-atomskog naoružanja i “jednostrani globalni antiraketni sustavi”, čime se izravno kritizira američki “štit” na istoku Europe. Lista jasno pokazuje koga Rusija smatra najvećim izvorom prijetnje – SAD. Kina

Suradnja
Zanimljivo je da se NATO u jednoj rečenici naziva “strateškim partnerom u održavanju međunarodne sigurnosti” i “najvažnijom prijetnjom ruskoj sigurnosti”. Dmitrij Suslov kaže kako je NATO veliki izazov za Rusiju. “Radi se o partneru s kojim Moskva surađuje na rješavanju pitanja važnih i za rusku sigurnost, na primjer u Afganistanu. No, NATO je i temelj euroatlantske sigurnosne arhitekture, bez obzira odgovaralo to Rusiji ili ne”, navodi Suslov. Slično se može reći i za SAD. Rusija se želi natjecati s Amerikancima. Iako se u SAD-u vidi “glavni izvor opasnosti”, Rusija s Amerikom želi izgraditi ravnopravno strateško partnerstvo i želi surađivati s Amerikom u borbi protiv terorizma. Alexander Rahr bilancira aktualnu rusku sigurnosnu doktrinu sljedećim riječima. “Mislim da se radi o svojevrsnom prijelaznom dokumentu. Medvjedev se mora pozicionirati na vanjskopolitičkom planu, on želi pokazati da upravlja situacijom, želi pokazati da Rusija danas nema neprijatelja i da raspolaže s dovoljno opcija u provođenju modernizacije u zemlji – bez prijetnji
izvana”, kaže Rahr.