Dok je bio guverner Massachusettsa, Mitt Romney nije mogao odoljeti proučavanju raznoraznih podataka. Tako je jednom prilikom odlučio pokušati riješiti državni ispit za učenike 10. razreda, a zatim zapanjio svojega načelnika za školstvo nazvavši ga i rekavši: "Sviđa mi se četrnaesto pitanje", nakon čega mu je izrecitirao odgovor.

No na čelu tvrtke za privatni kapital Bain Capital postao je legenda po tome što nikako nije uspijevao otpustiti zaposlenike kojima posao nije išao od ruke, pa su tako upravitelji koje su u njegov ured poslali da bi ih on otpustio iz njega izlazili pod dojmom da su upravo dobili promaknuće. Ove se godine u svojstvu predsjedničkog kandidata opirao pritiscima svojih savjetnika glede odabira kandidata za potpredsjednika prije iznimno popraćenog putovanja u inozemstvo, ustrajno tvrdeći da donosi bolje odluke kad o njima pomnije razmisli, odnosno kada za njih odvoji vremena. Romneyjev pokušaj ulaska u Bijelu kuću u velikoj se mjeri oslanja na sliku koju je izgradio u javnosti, a na kojoj se predstavlja kao poslovni čovjek i izvršni direktor, kao stručnjak koji barata informacijama, koji će srezati troškove i preokrenuti stanje u gospodarstvu. No razgovori s ljudima koji su s njime surađivali tijekom posljednjih 30 godina, bilo u mormonskoj crkvi, poslovnom svijetu, na Olimpijadi ili u upravljanju saveznom državom Massachusets, nude nam puno detaljniju sliku stila upravljanja kojega bi on unio u predsjedništvo.Republikanski predsjednički kandidat izuzetno je dobro upoznat s teorijom poslovnog upravljanja i ne vodi se instinktima.

Nije toliko mikromenadžer koliko mikroprocesor, pa tako savjetnicima predaje određene dužnosti i odgovornosti, ali ih i dalje sam nadzire. Prema riječima njegovih suradnika, Romney "izbjegava sukobe". Njegov pristup se na puno zanimljivih načina oslanja na, ali i odmiče od stilova upravljanja prošlih predsjednika. Činjenica da mu sve mora proći kroz ruke razdvaja ga od Georgea W. Busha, koji je sam sebe oslikao kao predsjednika upravnog odbora te Ronalda Reagana, kojemu je bilo stalo samo do glavnih crta. Po posvećenosti detaljima sličan je Lyndonu B. Johnsonu. A po strastvenosti prema dogovornom odlučivanju i bavljenju problematičnim mjerama podsjeća upravo na čovjeka kojega želi zamijeniti, trenutnog predsjednika Baracka Obamu.Romney iskazuje urođeni talent za sastavljanje naizgled nespojivih timova (kao što je u svoj ured guvernera privukao vrhunske ljude iz poslovnog svijeta), izgradnje poslovne kulture iz ničega (kao osnivač tvrtke Bain Capital) i određivanja prioriteta (na čelu odbora za organizaciju Olimpijskih igara, Romney je napisao i razaslao "Pet glavnih načela upravljanja"). Međutim vještine, navike i ekscentrične osobine koje su mu tako dobro poslužile u usponu nisu još ispitane na križu Bijele kuće, gdje su krize, sukobi i izazovi nepopustljivi, krivulja učenja vrtoglava, a politički instinkti i diplomatičnost od neprocjenjive važnosti.

"Dio Romneyjeva iskustva vjerojatno će se pokazati korisnim. Ali ako misli da će se sve to iskustvo jednostavno preliti na upravljanje iz Ovalnog ureda, čeka ga poprilično iznenađenje", kaže Robert Dallek, povjesničar i stručnjak za predsjedničku prošlost.Kolege iz svih faza njegove karijere kažu da se Romney mrzi rješavati osoba s kojima blisko surađuje, zbog čega su mu određeni pojedinci istinski odani i vjerni. No to je i ponukalo pitanja o tome može li donositi teške odluke kad je u pitanju odabir osoblja. Imidž Romneyja kao nemilosrdnog poslovnog osvajača gotovo potpuno potječe iz njegove uloge u Bain Capitalu, gdje je kupovao i preprodavao tvrtke bez da je upoznavao zaposlenike. No u vlastitim uredima "puno je skloniji tome da nekoga pogura malo u stranu te se pouzda u savjet nekoga drugoga koga smatra boljim negoli samom otpuštanju", kaže Ben Coes, voditelj njegove kampanje za guvernera 2002. godine. Fraser Bullock, Romneyjev glavni pomoćnik u organizaciji Olimpijskih igara tvrdi da je uzrok oklijevanju njegovog bivšeg šefa kad je riječ o otpuštanju proizlazila iz zabrinutosti o sudbini spornih pojedinaca. No Romney jest otpuštao.

U svojstvu guvernera razriješio je dužnosti nekoliko javnih službenika čiji su se potezi loše odrazili na njegovu upravu. "U državnoj vladi guverner nije imao tolerancije prema osobama koje nisu ostvarivale željene rezultate te nije oklijevao pozvati ih na odgovornost", kaže Eric Fehnstrom, Romneyjev upravitelj za komunikacije u državnoj upravi, a sada savjetnik u kampanji. Zaposlenici tvrde da kao da je intuitivno znao kako motivirati ljude koji su radili prekovremeno i obavljali stresne poslove. Davao je velikodušne bonuse. No također je šetao uredskim hodnicima, provirivao u urede, zapitkivao ljude čime se bave, pokušavao razaznati kakvo raspoloženje vlada. "Znao je reći: Ljudi se ne smiješe dovoljno", sjeća se Cindy Gillespie, koja je s njime surađivala i na organizaciji Olimpijade i u uredu guvernera.

Michael Barbaro, Sheryl Gay Stolberg i Michael Wines