Europska se politika u posljednje dvije i pol godine drastično promijenila, a brod Starog kontinenta nagnuo se naglo udesno. To se vidi, između ostaloga, po sudbini jednog pojma – “remigracije” – kojeg se donedavno smatralo toliko radikalnim da su se od njega ograđivali i neki krajnji desničari, dok ga danas prihvaćaju populističke stranke i američka vlada. Kako je remigracija kao koncept ušla gotovo u mainstream europske i američke desnice, na užas gotovo svih drugih političara, birača i aktivista?

Tri ciljane skupine

Tijekom vikenda u portugalskom je gradu Portu održan “Remigracijski samit” na kojem je sudjelovalo 500-tinjak aktivista iz cijele Europe što je još jedan pokazatelj koliko je ovaj pojam ušao u mainstream. Među govornicima su bili bivši šef američke agencije Granične patrole Gregory Bovino te radikalni desni američki aktivist Jared Taylor, a novinari Politica na događaju su zamijetili političare iz španjolske desne stranke Vox te njemačke populističke Alternative za Njemačku (AfD).

Remigracija ugrubo znači povratak migranata u zemlje odakle su došli, odnosno migraciju u suprotnom smjeru. Neki se aktivisti zalažu za deportacije, drugi traže stvaranje uvjeta u kojima bi se migranti sami željeli iseliti, dok treći žele jedno i drugo. Tvrda europska desnica za cilj ima “remigraciju” tri skupine – deportaciju ilegalnih imigranata, legalnih useljenika koji su se ogriješili o zakon te čak i europskih državljana migrantskog podrijetla koji se nisu integrirali, kako je to The Economistu prije nekoliko mjeseci opisao Martin Sellner, austrijski desničarski aktivist kojeg se najuže povezuje s ovim pojmom. U praksi, to bi značilo da bi Njemačka trebala deportirati Afganistanca koji je u zemlju ušao protuzakonito, Sirijca koji u zemlji boravi legalno, ali je počinio neki zločin te čak i njemačkog državljanina turskog podrijetla ako se dosad nije “asimilirao”. Izgon državljana vrlo je kontroverzni zahtjev, što je priznao i sam Sellner.

“Ne možete deportirati građane, to bi bilo ludilo. No, možete stvoriti kulturni i ekonomski pritisak kako bi oni sami otišli”, rekao je Sellner britanskom magazinu što pokazuje da aktivisti poput njega ne traže samo deportaciju, već i stvaranje uvjeta u zemlji kako bi se migranti, ali i neki državljani, željeli vratiti “odakle su došli”. Remigracija je nastala u francuskim desničarskim intelektualnim krugovima prije desetak godina, i otamo su je preuzeli austrijski i njemački nacionalisti uz koje se danas najviše ovaj pojam i veže.

Desničarski aktivisti remigraciju su zamislili kao odgovor na “veliku zamjenu stanovništva”, kako se naziva teorija vrlo utjecajna među nacionalistima, prema kojoj europski mainstream političari na mjesto domicilnog europskog stanovništva dovode migrante afričkog, arapskog ili azijskog podrijetla kako bi ih “zamijenili”. Tvrdnja o “zamjeni stanovništva” vrlo je raširena na tvrđoj desnici, no većina političara na ljevici, centru i desnom centru smatra je teorijom zavjere koja drastično pojednostavljuje stvarnost. Isto tako, dobar dio europskih mainstream aktera tvrdnje nacionalista o “remigraciji” i “velikoj zamjeni stanovništva” vidi kao vrlo opasan i radikalan politički program, blizu neonacizma i otvorenog rasizma, što pak desničarski aktivisti odbacuju. Spomenuti austrijski aktivist Sellner gostovao je u subotu u Portu na samitu. Tamo je zatražio od Europljana da se riješe svojeg “kompleksa krivice” i “samoprijezira” koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata. Politico je zabilježio da novinarima koji su se akreditirali za događaj na kraju nije dopušten ulazak na samit, već su smješteni na parkiralištu ispred te da je u jednom trenutku blizu njih letio dron koji je “agresivno letio prema jednoj novinarki”. Održavanje “samita o remigraciji”, pa i intervjui koje Sellner daje mainstream novinarima, svojim ideološkim neistomišljenicima, pokazuju koliko se pojam udomaćio u europskoj javnosti. Štoviše, tijekom 2025. stigao je i do Sjedinjenih Država u kojima je ministarstvo vanjskih poslova otvorilo i “Ured za remigraciju”. Američki portal Wired objavio je upravo prije nekoliko dana istraživačku priču o odjelu s naslovom: “State Department zaista ne želi govoriti o Uredu za remigraciju”, s tezom da odjel koji je imenovan prema krajnje desničarskom europskom planu o izbacivanju migranata danas funkcionira praktički bez nadzora. U prosincu pak je Trumpovo Ministarstvo domovinske sigurnosti objavilo kako je “sve što Amerika želi za Božić remigracija”. U Austriji ovih dana Sellner otvara “Institut za remigraciju”, a pojam je usvojila i tamošnja populistička Slobodarska stranka koja dominira u anketama, iako se zasad nalazi u oporbi. U Italiji je desničarska skupina “Odbor za remigraciju i rekonkvistu” pokrenula peticiju za masovne deportacije i oduzimanje državljanstva određenim migrantima. Desničari diljem Starog kontinenta koristili su u posljednjih nekoliko godina internet i memeove u novom digitalnom okruženju kako bi remigraciju kao plan učinili prepoznatljivim i široko prihvaćenim.

Demonstracije diljem Njemačke

No, prije samo dvije i pol godine “remigracija” kao pojam bila je izrazito toksična. Na početku 2024. u Njemačkoj su izbili veliki prosvjedi nakon što je institut Correctiv objavio istraživačku priču o tome kako su se članovi njemačkog AfD-a potajice krajem 2023. susreli u jednom hotelu u Potsdamu sa Sellnerom kako bi raspravljali plan o remigraciji. Izbile su demonstracije diljem Njemačke protiv AfD-a, a prosvjednici su tražili od vlasti da istraže stranku i njezine antimigrantske planove ili pak da je u potpunosti zabrane. Tom prilikom AfD je govorio da se nije radilo o “stranačkom skupu” i da stranka ne želi deportaciju njemačkih državljana. Remigracija je bila otrovan pojam u javnosti. Samo dvije i pol godine kasnije, Sellner je normaliziran, a AfD u svoje izborne programe uvrštava remigraciju kao politički cilj. AfD je danas najpopularnija stranka u Njemačkoj. Prema Politicu, u ovom trenutku bi za AfD glasalo 28 posto njemačkih birača, dok bi vladajuće demokršćane zaokružilo osjetno manje, 22 posto tamošnjih glasača.