U razdoblju od 40-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća u indijanskom rezervatu naroda Navajo, na području saveznih država New Mexico, Utah i Arizona, izvađeno je na milijune metričkih tona urana, ključnog resursa američke vojne industrije. Nesvjesni opasnosti radioaktivnog materijala, mnogi su Indijanci gradili kuće koristeći se ostacima te rudače koje su našli pokraj površinskih kopova. U posljednjih deset godina, na dekontaminaciji, rušenju starih i izgradnji novih kuca zajedno rade savezna vlada i Agencija naroda Navaho za zaštitu okoliša.
Neinformiranost
Na stotine pripadnika indijanskog naroda Navaho radilo je vise od četiri desetljeća na vađenju urana, kojeg također nazivaju “žuti kolač”. “Zbijali smo šale… tata bi došao kući, oprao se i presvukao, za njim bi na podu ostala žuta prašina. Nismo tada ništa znali, nismo bili informirani o opasnosti koja nam je prijetila”, sjeća se Steve Estitty, izvrsni direktor agencije za zaštitu okoliša koja djeluje u rezervatu. Toj je agenciji dodijeljena teška zadaća procjene broja kontaminiranih kuća na području koje se proteže u tri savezne države i veličine je 43.000 četvornih kilometara, kao i rušenje tih građevina i njihova zamjena novima. “U ovom trenutku, nema načina da saznamo pravi broj kuća u čijoj izgradnji su korišteni ostaci iz rudnika urana”, kaže Estitty. Mnoge su se obitelji poslužile odbačenim materijalima, a nema nikakve evidencije koja bi pomogla da se utvrdi koje su kuće radioaktivne. Doslovno treba ići od vrata do vrata, pitati ukućane i oslanjati se na njihovu dobru volju da svoje kuće podvrgnu testiranju. Pred Agencijom su mnogi problemi. Katkada, njene radnike moraju pratiti prevoditelji kako bi se uopće moglo komunicirati s Indijancima koji ne govore engleski već samo jezik plemena Navaho. A i nije ostalo puno vremena za obavljanje posla – mnoge su kuće izgrađene prije pola stoljeća i oni koji u njima sada žive ne znaju uvijek točno kada i od čega su napravljene. A tu je i pitanje ponosa. Mnoge obitelji ne žele prihvatiti pomoć vlasti jer je smatraju milostinjom. Rašireno je nepovjerenje prema državi, kaže Lillie Lane, zadužena za odnose s javnošću u lokalnoj agenciji za zaštitu okoliša. “Neke su obitelji u početku skeptične jer znaju da je i u prošlosti bilo sličnih ispitivanja, ali da ona nisu ničim urodila. Neki su svjesni opasnosti koje im prijete. Neki su u svojim domovima ostali, drugi ih napustili.”Radnicima agencije za zaštitu okoliša sada u pomoć dolazi savezna Agencija za zaštitu okoliša. Udružilo se nekoliko saveznih tijela, kaže Clancy Tenley, iz ove savezne ustanove. “Prije dvije godine svi smo se okupili i napravili prvi sveobuhvatni, dugoročni, petogodišnji plan za rješavanje ovog problema i po tome se ovaj poduhvat razlikuje od prijašnjih. Takva vrsta suradnje je važna i doprinijet ce cilju”, kaže Tenley.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu