Riječ je o malim supermarketima kakvih u Japanu ih ima na desetke tisuća a u Tokiju su na svakom uglu te rade 24 sata dnevno.

Takva poslovna praksa dobra je za kupce ali pogubna za radnike. Gotovo uvijek je riječ o radnicima kojima ta zarada znači egzistenciju, ma kako ona bila mala. Samohrane majke, penzioneri i studenti kojeg ćemo uzeti za primjer.

"Posao mi počinje u 22 sata. Nakon što prekontroliram blagajnu, krećem. Do 23 sata prodavnica je prilično puna. Čim imam vremena, moram popuniti police sa slatkišima, pićima i sličnom robom. U jedan sat iza ponoći stižu novine koje moram složiti. Nakon toga čistim fritezu, mašinu za pečenje kruha i drugo. U pet ujutro očistim cijelu prodavnicu, u pola šest dolazi kamion za odvoz otpada i u šest je moja smjena gotova“, priča student.

On već pet godina radi u toj prodavaonici dvije do tri noći tjedno kako bi uspio plaćati studij. Njegova satnica za rad noću, koji je bolje plaćen nego danju, u tom periodu se povećala sa 7,70 na 8,20 eura ali mu je stradalo zdravlje zbog konstantnih nesanica, prenosi B92.