Reshma Devi redom obilazi sudove u New Delhiju pokušavajući dobiti skrbništvo nad svojom 15-godišnjom kćeri, koja je trenutno smještena u dom za maloljetnike. Naime, u siječnju je policija izvršila upad u jedan hotel u Mumbaiju te njezinu kći zatekla pri prostituiranju.

Kada je odbor za dobrobit djece odlučio poslati djevojku u dom za maloljetnike u New Delhiju, Reshma Devi je ustvrdila kako je znala da se njezina kći bavi pružanjem seksualnih usluga te da joj to ni najmanje ne smeta. Ovdje nije riječ o ljudskom roblju. Ovo je stvar kaste. Naime, Reshma Devi je na sudu ustvrdila da je pripadnica kaste Bedia te da je prostitucija tradicionalno zanimanje njezine kaste. Odbor za dobrobit djece odgovorio je kako je to samo dodatni razlog zašto joj ne bi smjeli dati skrbništvo jer njezinu kći treba spasiti od prostitucije.Reshma se srami kada pokušava opravdati svoj stav. Živi u društvu u kojemu je "prostitutka" prosta riječ, a isto to društvo koristi usluge njezine kaste. To je ono u čemu je njezina kasta dobra, time se bave, to jesu. Dilema u kojoj se kasta Bedia našla jest sraz tradicionalne institucije kaste s modernošću. Što ova moderna država misli, tko je ona da njima govori što je za njih najbolje? Djevičanstvo djevojaka iz te zajednice stavlja se na aukciju tijekom obreda nakon što uđu u pubertet u rodnom mjestu Agra, tri kilometra udaljenom od Taj Mahala.

To područje na zlu je glasu kao obitavalište tisuća članova ove zajednice, u kojoj navodno ima i slučajeva ubijanja muške novorođenčadi jer su djevojčice za obitelji puno poželjnije.Povlaštene više kaste rođenjem su predodređene za zanimanja svećenika, učenjaka, trgovaca i ratnika. Niže kaste od rođenja su seljaci i zanatlije te im je uskraćeno formalno školovanje. Na samom dnu ljestvice nalaze se izopćenici koji su "nečisti" ili "zagađeni" te su im namijenjeni prljavi poslovi poput čišćenja toaleta ili ulica, popravljanja cipela ili deranja životinjskih koža. Izopćenici se nalaze na rubu nedodirljivosti, a sami su sebi nadjenuli naziv "Dalit", što znači "slomljeni narod". Kasta Bedia pripada toj posljednjoj kategoriji. Kastinskim zajednicama i dalje je teško napustiti svoja tradicionalna zanimanja i zamijeniti ih uglednijima. A brojne su osobe čija je kastinska zanimanja modernost ugrozila. Turisti koji posjećuju Indiju žale se što nema dresera zmija, ali taj je posao zabranjen zakonom protiv okrutnosti prema životinjama. Mehanizacija i uvoz izgurale su kaste koje su se bavile vađenjem nafte ili tkanjem materijala. Članovi kaste Nat, koji se bave žongliranjem i akrobacijama, žale se da ih više ne smatraju zabavljačima, već prosjacima.

Oni za čija tradicionalna zanimanja više nema potrebe rijetko pronalaze novo zanimanje, pa tako ostaju bez zemlje, svedeni su na rad iz dana u dan na obradi zemljišta viših kasta ili izgradnji građevina "nove" Indije. Najveća nejednakost s kojom se suočavaju jest bijedna kvaliteta sustava javnih škola, u kojima se često ne poučava engleski, jezik obrazovanih Indijaca. Nedavno uvedeni zakon o pravu na školovanje mogao bi ublažiti ovaj problem, ali samo do određene mjere. Indijski elitni urbani sloj pretvara se da kaste ne postoje. Neki tvrde da čak ni ne znaju kojoj kasti pripadaju. No svejednako sklapaju brakove unutar svoje skupine te u njoj zadržavaju društveni, kulturalni, politički i ekonomski kapital. Više kaste nisu sputane kastinskim zanimanjima. Djeca im slobodno biraju hoće li biti piloti ili slikari, pisci ili gospodarstvenici.No Reshmina kći nije imala izbora. U domu za maloljetnike u New Delhiju ona sada pohađa školu i uči se šivanju kako bi stekla drugačije vještine kojima će moći zarađivati za život. Prilikom odbijanja majčinog zahtjeva za skrbništvo, odbor za dobrobit djece u presudi je naveo da roditelji skrbništvo potražuju samo zato što je djevojka dnevno kući donosila 30 dolara. Ako država uspije prisiliti Reshminu kćer da postane švelja, ona će imati puno bolji život. No svijet oko nje i dalje će je smatrati pripadnicom kaste Dalit. Put Indije prema društvu bez kasti bit će dug i mukotrpan.

Shivam Vij je novinar u New Delhiju i suradnik u ustanovi Pulitzer Center on Crisis Reporting u Washingtonu.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com