Odgovorili su to Hini iz Adria Polymersa, tvrtke u vlasništvu njemačkog Gasfina, koja je tijekom postupka likvidacije kupila zemljište i postrojenja bivše Dina Petrokemije na Krku, te tvrtke GEP Krk, koju su osnovali Gasfin i partneri.

Naglašavaju da je projekt u ranoj fazi razvoja, započeti su inicijalni razgovori, tek se radi studija izvodljivosti, a nakon toga slijede idejna rješenja, studija utjecaja na okoliš i dozvole. Riječ je o najmanje godini i pol vremena za razvoj projekta u procesu pribavljanja dokumenata, a u sve žele uključiti i lokalnu zajednicu.

Uvoz zelenog amonijaka, opskrba velikih industrijskih potrošača

Projekt se temelji na ideji uvoza velikih količina zelenog amonijaka iz zemalja u kojima je proizvodnja zelene energije jako povoljna, kao što su Brazil, Kanada, Maroko, Namibija i Ujedinjeni Arapski Emirati te opskrbi velikih industrijskih potrošača u Sloveniji, Italiji, Austriji i Njemačkoj i Hrvatskoj.

Riječ je o zelenom vodiku, koji se proizvodi iz obnovljivih izvora energije. Dodaje mu se dušik i dobiva se zeleni amonijak, koji se potom lakše transportira te se finalno pretvara u vodik, a kao nusproizvod dobiva se dušik, koji se može koristiti u industriji ili otpustiti u atmosferu.

Na pitanje što bi se točno događalo u Omišlju, kažu da bi u prihvatnu luku dolazio brod s kojega bi se zeleni amonijak iskrcao u spremnike. Amonijak bi se prekrcavao u cisterne ili brodove i transportirao prema kupcima, a dio amonijaka bi se koristio za pretvorbu vodika u postrojenju u Omišlju, odakle bi se vodik također distribuirao kupcima.

U početku se planira uvoz milijun tona amonijaka godišnje, zatim bi količine rasle, a nakon nekoliko godina uvozilo bi se 10 milijuna tona amonijaka na godinu.

Amonijak je jedan od esencijalnih plinova koji se primjenjuje u proizvodnji umjetnih gnojiva, farmaceutskoj industriji, rashladnim sustavima i petrokemiji.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Godišnje ga se u svijetu proizvede oko 180 milijuna tona, a industrijski se proizvodi gotovo sedam desetljeća. Za njega postoje znanje, infrastruktura, iskustvo, brodovi i više od 100 luka u kojima se na godinu prekrcava 18 milijuna tona amonijaka.

Potražnja za amonijakom će se utrostručiti

Po procjeni IRENA-e (Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije), potražnja za amonijakom u svijetu će se utrostručiti do 2050. na 688 milijuna tona godišnje.

Prema informacijama iz GEP-a Krk, izaslanstvo brazilske savezne države Piaui u studenom je obišlo lokaciju nekadašnje Dine Petrokemije, na kojoj bi se realizirao projekt terminala za uvoz i distribuciju zelenog amonijaka i uspostavio opskrbni lanac.

Naglašavaju kako su u Brazilu strateški odlučili da žele postati izvoznici zelene energije, ulažu značajan kapital u razvoj izvozne infrastrukture. Brazil ima oko 70 posto zelene struje u mreži, a brazilska savezna država Piaui već 100 posto pa su stoga u povoljnoj poziciji da izvoze zelenu energiju na tržišta kao što su EU, Amerika i dr.

Na upit Hine o financijskoj konstrukciji, iz GEP-a Krk kažu da planiraju pronaći strateške partnere u Europi i svijetu, za što već postoji interes, posebice nakon što je Europska komisija poduprla inicijativu, te da imaju puno upita velikih kupaca zelene energije koji bi željeli otvoriti novi koridor.

Naime, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen na Europskom tjednu vodika u studenom najavila je potporu Europske unije izgradnji jednog od najvećih vodikovih projekata na svijetu, u brazilskoj državi Piaui iz koje bi se zeleni vodik, tj. amonijak otpremao na Krk i dalje, industrijskim kupcima u jugoistočnoj Europi.

Iz GEP-a navode kako već postoji šest sličnih projekata u Europskoj uniji – četiri u Rotterdamu, a po jedan u Hamburgu i Antwerpenu, koji su već u zreloj fazi realizacije. U Zapadnoj Europi se, kažu, aktivno radi na izgradnji prihvatnih terminala za zeleni amonijak,  a prvi je u planu u Roterdamu 2026.

GEP Krk želi otvoriti južni koridor na Mediteranu i na tom području biti prvi pa smatraju da je za to logična i idealna lokacija energetskog čvorišta, na kojoj su već postojeći LNG terminal i naftni terminal Janafa.

Poštivanje propisa i studija utjecaja na okoliš

Što se tiče zaštite okoliša, ističu da se moraju poštivati svi propisi, bit će izrađena studija utjecaja na okoliš, primijenit će se najbolje EU-ove smjernice za projektiranje i izgradnju terminala.

S amonijakom se već dugo radi u industriji, postoje pravila struke i smjernice u radu – kako se njime manipulira, kako se skladišti, od spremnika, cijevi, pretakačkih ruku, zaštitnih sustava do obuke ljudi i zaštite na radu.

U Europi se, kažu, godišnje proizvede oko 30 milijuna tona amonijaka, a željeznicom se preveze oko 1,5 milijuna tona, tako da europskim željeznicama godišnje prometuje oko 30.000 vagona, sve bez nezgoda.

Želimo primijeniti najbolje, a imamo znanje unutar grupe, naša sestrinska tvrtka u Njemačkoj, TGE Gas Engineering, ima višegodišnje iskustvo u projektiranju suvremenih terminala za amonijak, poručuju.

Kako se doznaje iz Adria Polymersa, u vlasništvu Gasfin-a je i tvrtka Ćuf, bivša tvrtka-kćer Dine petrokemije. U vlasništvu Ćufa bio je te je izvlašten dio terena za izgradnju priveza plutajućeg LNG terminala i otpremnog cjevovoda.

Ćuf je i dalje vlasnik zemljišta na kojemu se planira izgradnja kopnenog LNG terminala pa iz Adria Polymersa kažu da na tom zemljištu ne planiraju razvojne projekte dok se ne razriješi sudbina kopnenog LNG terminala.