Prema novoj PwC-ovoj analizi, globalna mirovinska imovina pod upravljanjem trebala bi narasti za 18 bilijuna dolara do 2025., s 52 bilijuna u 2019. na 70 bilijuna do 2025., što predstavlja godišnju prosječnu stopu rasta (CAGR) od 5,2 %.

Na temelju naše analize, očekuje se da će ukupna imovina u američkim mirovinskim planovima narasti za 12 bilijuna američkih dolara do 2025. godine, sa 33 bilijuna američkih dolara u 2019. na 45 bilijuna američkih dolara u 2025. što predstavlja godišnju prosječnu stopu rasta (CAGR) od 6 %, i dvostruki rast u usporedbi sa svim ostalim globalnim tržištima zajedno.

Nadalje, najnovije PwC-ovo izvješće „Retirement in America: Time to rethink and retool” otkriva da će do 2025. godine SAD posjedovati 64 % (45 bilijuna dolara) svjetske mirovinske imovine, dok će Ujedinjena Kraljevina i Kanada, drugo i treće najveće mirovinsko tržište na svijetu, držati samo 5,6 %, odnosno 4,7 % globalne mirovinske imovine.

Prema PwC-u, globalno mirovinsko tržište više nego ikad ovisi o definiranim doprinosima (DC) i pojedinačnim mirovinskim računima (IRA). Ipak, oko 2,2 milijarde globalnih radnika u privatnom i javnom sektoru ne doprinose mirovinskom sustavu, što čini 65 % ukupne globalne radne snage (3,4 milijarde radnika). U SAD-u polovica američke ukupne radne snage u privatnom sektoru (60 milijuna radnika) nema pristup mirovinskom programu koji financira poslodavac niti sudjeluju u njemu.

To predstavlja pomak u investicijskom riziku širokih razmjera, s korporativnog sektora prema zaposlenicima, u vrijeme kada oko 79 % radnika širom svijeta u dobi između 26 i 35 godina uopće ne štedi za mirovinu. Procjenjujemo da će u SAD-u srednja vrijednost iznosa na računu mirovinske štednje od 120.000 američkih dolara za one koji se približavaju mirovini (dobna skupina od 55 do 64 godine) vjerojatno davati manje od 1.000 američkih dolara mjesečno tijekom 15-godišnjeg razdoblja umirovljenja. Teško da je to dovoljno čak i ako se ne uzimaju u obzir produženje životnog vijeka i rastući troškovi zdravstvene zaštite.

Analiza nadalje otkriva da bi se dodatnih 5 bilijuna dolara američke mirovinske imovine moglo otključati ponudom već spremnih jeftinijih mirovinskih programa posebno dizajniranih za mala poduzeća.
S rastom očekivanog životnog vijeka, sve više ljudi koji žele ranije otići u mirovinu i radnika koji planiraju raditi sa skraćenim radnim vremenom, postoji jasna potreba za investicijskim menadžerima, pružateljima platformi i savjetnicima koji će učinit više kako bi pomogli kućanstvima širom svijeta pripremiti se za svoje potrebe u mirovini.
Olwyn Alexander, globalni voditelj usluga za sektor upravljanja imovinom i bogatstvom u PwC-u, rekao je: „Postoji jasna i hitna potreba i prilika za proširenjem ponude globalne mirovinske industrije kako bi bolje usluživala radnike u privatnom sektoru. Za tvrtke koje se prilagode ima mjesta za rast. Tvrtke koje se usredotoče na rješavanje pojedinačnih izazova novim ponudama beneficija i holističkim savjetima mogu povećati sudjelovanje u mirovinskim planovima.”

“A dosad neviđena stopa uštede koju smo vidjeli u mnogim razvijenim teritorijima tijekom pandemije COVID-19 trebala bi biti katalizator za poboljšanje educiranosti o dugoročnim prednostima štednje i planiranja za mirovinu.”

Financijska dobrobit ključna je korist
Pružatelji usluga mogu pomoći mlađim sudionicima, posebice u planiranju mirovine mnogo ranije podizanjem svijesti i edukacijom o dugotrajnoj štednji, razumijevanjem njihovih razloga zbog kojih se ne štedi za mirovinu i proširenjem beneficija kako bi se bolje zadovoljile raznolike potrebe. Analiza naglašava da bi pružatelji usluga trebali dodati ponude koje zadovoljavaju njihove kratkoročne potrebe, kao i njihove krajnje ciljeve umirovljenja. To uključuje korištenje modula za financijsko zdravlje i digitalne alate za savjetovanje. U PwC-ovom istraživanju financijskog zdravlja za 2020. godinu, 56 % ispitanih „baby boomera” reklo nam je da će nastaviti raditi i nakon umirovljenja bilo iz želje ili zbog financijske nužde, što je daleko veći broj nego prethodnih generacija. Kriza pandemije COVID-19 naglasila je zasad nezadovoljenu potražnju za širokim paketom proizvoda financijskog zdravlja koji im mogu pomoći sada živjeti bolje.

Nadalje, 2,2 milijarde radnika širom svijeta ne doprinosi programu mirovinske štednje. To je uglavnom zbog tereta troškova za mala poduzeća koja nude plan ili jedinstvenih potreba samozaposlenih pojedinaca. Ovo je još jedna prilika za rješavanje značajnih prepreka dugoročnom ulaganju.

Kako bi se potaknule veće razine zadržavanja u mirovinskim planovima, izvješće preporučuje pružateljima mirovina razmotriti načine ugradnje većih pogodnosti i personalizacije u svoju ponudu. Stvaranje boljeg korisničkog iskustva kroz mjere, poput mapiranja individualnog mirovinskog plana ili uobičajenih provjera, učinit će planiranje umirovljenja manje teškim.

Potražnja za proizvodima koji će zadovoljiti potrebe prije umirovljenja
I sponzori planova umirovljenja i pojedinačni sudionici žele širi paket ponuda koji bi bio prikladan za širu definiciju planiranja života – proizvodima koji udovoljavaju potrebama koje bi se mogle pojaviti tijekom radnih godina i do umirovljenja. Hitna zdravstvena zaštita i troškovi njege starijih osoba/djece samo su dva primjera vrsta financijskog stresa s kojima se sudionici mogu suočiti. PwC-ovo godišnje istraživanje financijskog zdravlja za 2020. otkrilo je da u prosjeku za sve dobne skupine otprilike 45 % zaposlenika misli da će novac koji se nalazi u mirovinskim planovima vjerojatno koristiti za troškove koji nisu mirovina. Rješavanje ovih vrsta potreba može biti učinkovita metoda u pomaganju sudionicima u postizanju drugih ciljeva planiranja štednje i umirovljenja.

Pružatelji mirovinskih planova mogu iskoristiti i brzorastućim grupom umirovljenika koji imaju samo planove definiranih doprinosa (DC),tako da im prošire opcije prihoda u mirovini. Prema istraživanju, na primjer, zajamčen dohodak (kroz anuitete ovog plana i druge opcije) može igrati veliku ulogu u godinama nakon umirovljenja. Uključivanje anuiteta u zajednički DC plan moglo bi pomoći ukloniti negativnu konotaciju ovog proizvoda i, uz rast očekivanog životnog vijeka, proširiti kupovnu moć u mirovini.

Olwyn Alexander zaključio je: „Proširenje kupovne moći u mirovini kao dijela mirovinskog proizvoda nije važno samo za kućanstva, već je presudno za mirovinsku industriju koja im služi. Sada, više nego ikad prije, tvrtke moraju osigurati razne načine umirovljenja kako bi ponovno uspostavile svoju putanju rasta.”
„Biti sposoban istaknuti se u današnjem okruženju usko je povezana s mogućnošću tvrtki da šire distribuciju, inoviraju novim tehnologijama i prošire ponudu beneficija kako bi pomogle riješiti manjkavosti na tržištu, poput potrebe za dodatnim prihodom tijekom cijelog života. Konsolidacija je jedan od pristupa koji pomaže stvoriti učinkovitosti potrebne za ponovno ulaganje povezano s tim prilikama.”