Izvanredne performanse tehnoloških dionica oblikovale su velik dio investicijske priče posljednjih godina. Ipak, mnoge sile koje transformiraju globalno gospodarstvo, od umjetne inteligencije (AI) i elektrifikacije do obrambenih izdataka i reorganizacije lanca opskrbe, u konačnici ovise o industrijskim kapacitetima. Kako vlade i tvrtke ulažu u infrastrukturu, energetsku sigurnost i ekonomsku otpornost, industrijski sektor sve se više pojavljuje kao jedan od najvažnijih pokretača strukturnih promjena.
Otpornost i redundantnost
Izvanredan uspon AI-ja dominirao je performansama tržišta dionica posljednjih godina i mjeseci. Međutim, dok se pozornost investitora prirodno usmjerila na poluvodiče i softver, manje cijenjena stvarnost je da mnoge tehnologije koje preoblikuju globalno gospodarstvo u konačnici ovise o industrijskim kapacitetima. AI zahtijeva podatkovne centre, električne mreže, sustave hlađenja i prijenosnu infrastrukturu.
Istodobno, elektrifikacija, diversifikacija lanca opskrbe i rastući obrambeni izdaci potiču ulaganja u tvornice, logističke mreže i industrijsku opremu. Ono što se čini kao doba vođeno tehnologijom sve više postaje priča o infrastrukturi, koja se odvija u promjenjivoj geopolitičkoj pozadini. Vlade sve više gledaju na industrijske kapacitete, energetske sustave i kritične lance opskrbe kao na stratešku imovinu. Kao rezultat toga, kapitalne rashode oblikuju ne samo komercijalna razmatranja, već i ekonomsko-sigurnosni prioriteti.
Ti događaji vjerojatno stvaraju najotpornije okruženje za industrijske tvrtke u više od desetljeća. Nove tvornice, energetska infrastruktura, logističke mreže i proizvodni kapaciteti grade se ne samo zato što su najjeftinija opcija, već zato što vlade i korporacije pridaju veću vrijednost otpornosti i redundantnosti. Izazov za investitore je utvrditi mogu li ovi strukturni poticaji i dalje nadmašivati troškove povezane s fragmentiranijim globalnim gospodarstvom. Tržište je prepoznalo ovu promjenjivu pozadinu. Nakon što su veći dio proteklog desetljeća zaostajale za tehnološkim sektorom, industrijske dionice ponovno su se pojavile kao značajan izvor uspješnosti u 2026. godini.
“Za razliku od prethodnih razdoblja industrijskog rasta, obično potaknutih gospodarskim oporavkom, trenutačno okruženje podržava šira mješavina strukturnih tema. Infrastruktura umjetne inteligencije, elektrifikacija, obrambeni izdaci i reorganizacija lanca opskrbe pridonose višim razinama kapitalnih ulaganja. Ipak, jači rezultati također su povećali očekivanja. Investicijski argument za industriju više nije samo u iskorištavanju povoljnih trendova, već u tome hoće li ti trendovi i dalje opravdavati sve ambicioznije prognoze rasta i profitabilnosti”, pišu analitičari UniCredit Investment Institutea.
Industrijska politika vratila se kao glavna snaga u oblikovanju raspodjele kapitala. Carine, subvencije, zahtjevi za lokalnim sadržajem i programi strateških ulaganja sve više utječu na to gdje tvrtke grade tvornice, nabavljaju komponente i raspoređuju kapital. U SAD-u je industrijska politika usmjerena na smanjenje strateških ovisnosti i podršku domaćoj proizvodnji. Europa sve više daje prioritet obrambenim sposobnostima, energetskoj sigurnosti i industrijskoj konkurentnosti. Diljem Azije vlade ostaju usmjerene na jačanje napredne proizvodnje i tehnološke samodostatnosti.
“Kumulativni učinak bio je obnovljeni val ulaganja u širok raspon industrijskih aktivnosti. Dok ulaganja potaknuta otpornošću ostaju snažan pokretač industrijske aktivnosti, rezultirajuće dupliciranje opskrbnih lanaca može postupno smanjiti globalnu produktivnost i izvršiti pritisak na povećanje troškova jer veća fragmentacija globalne trgovine riskira povećanje troškova proizvodnje i smanjenje nekih dobitaka od učinkovitosti stvorenih desetljećima globalizacije”, kažu u UniCreditu.
Za investitore je ključno pitanje hoće li rezultirajuće povećanje investicijske potrošnje više nego nadoknaditi ove ekonomske nepovoljne učinke. Umjetna inteligencija ostaje jedna od najmoćnijih investicijskih tema u svijetu. Međutim, njezini korisnici sve više se protežu daleko izvan tehnološkog sektora. Brzo širenje kapaciteta podatkovnih centara stvara snažnu potražnju za električnom infrastrukturom, tehnologijama hlađenja, sustavima upravljanja energijom i inženjerskim uslugama, povezujući sljedeću fazu razvoja umjetne inteligencije izravno s industrijskim gospodarstvom.
Razmjeri ulaganja su zapanjujući. Procjenjuje se da će kapitalna ulaganja u najvećim tvrtkama s hiperskalerskom tehnologijom porasti s oko 160 milijardi američkih dolara u 2022. na više od 900 milijardi američkih dolara do 2027., što naglašava koliko se brzo umjetna inteligencija razvila od softverske inovacije do široko rasprostranjene izgradnje infrastrukture. U vrijeme kada mnoge industrije ostaju oprezne u pogledu kapitalnih ulaganja, tehnološki sektor provodi jedan od najvećih investicijskih programa u novijoj povijesti, stvarajući značajne prilike u cijelom svijetu.
Ono što razlikuje trenutačni ciklus od prethodnih tehnoloških procvata je intenzitet potrošnje resursa. Generativna umjetna inteligencija zahtijeva ogromnu računalnu snagu i električnu energiju, što pristup energiji čini sve važnijim od pristupa računalnom hardveru. U mnogim regijama, proizvodnja energije, prijenosne mreže i mrežne veze pojavljuju se kao ključna ograničenja. Kao rezultat toga, skup prilika širi se izvan poluvodiča i računarstva u oblaku prema tvrtkama odgovornim za izgradnju i održavanje fizičke infrastrukture koja podupire digitalno gospodarstvo.
Rizik od prekomjernih ulaganja
Istodobno, međutim, investitori ne bi smjeli pretpostavljati da će se trenutačni trendovi potrošnje nastaviti unedogled. Rastući udio industrijske aktivnosti povezuje se s odlukama o kapitalnim izdacima relativno male skupine tehnoloških tvrtki. Ako se potražnja za infrastrukturom umjetne inteligencije pokaže manje izdržljivom od očekivane, dijelovi industrijskog sektora mogli bi se suočiti s oštrijim usporavanjem nego što impliciraju trenutačna tržišna očekivanja. Iako su prilike značajne, takav je i rizik da entuzijazam za umjetnu inteligenciju stvori džepove prekomjernih ulaganja. Kao i kod prethodnih tehnoloških revolucija, izgradnja infrastrukture može nadmašiti potražnju, što će s vremenom otežati opravdanje trenutačnih očekivanja.
Ipak, značaj umjetne inteligencije za industriju proteže se daleko izvan podatkovnih centara. Pojavljuje se jedan od najvećih programa ulaganja u infrastrukturu u desetljećima – koji obuhvaća proizvodnju energije, prijenosne mreže, sustave hlađenja, opremu za automatizaciju i specijalizirane inženjerske usluge. U tom smislu, umjetna inteligencija sve više postaje industrijska priča koliko i tehnološka.
Rastuća potražnja za električnom energijom još je jedan snažan pokretač industrijske aktivnosti. Podatkovni centri, električna vozila, industrijska dekarbonizacija i digitalna infrastruktura sve više opterećuju globalne energetske sustave, potičući ulaganja ne samo u proizvodne kapacitete, već i u tehnologije prijenosa, distribucije i upravljanja energijom. Za razliku od mnogih investicijskih tema, elektrifikacija uživa široku političku podršku. Iako se vlade mogu razlikovati u pristupu klimatskoj politici, postoji sve veći konsenzus oko potrebe za energetskom sigurnošću, otpornošću mreže i pouzdanom elektroenergetskom infrastrukturom. U tom kontekstu očekuje se da će se globalna potražnja za električnom energijom ubrzati za 3,6 posto u 2026. i 3,8 posto u 2027., u odnosu na tri posto u 2025.
Prilika je globalna. U SAD-u rastuća potražnja za energijom iz umjetne inteligencije, podatkovnih centara i napredne proizvodnje potiče obnovljena ulaganja u cijeli lanac vrijednosti električne energije. Kina ostaje središnja u toj temi. Kao najveće svjetsko tržište električne energije i vodeći investitor u energetsku infrastrukturu, nastavlja ulagati kapital u velikim razmjerima, a istodobno sve više određuje tempo inovacija u tehnologijama elektrifikacije. Europa zauzima poseban položaj unutar ove teme. Unatoč stalnim zabrinutostima oko rasta i konkurentnosti, regija zadržava značajnu stručnost u elektrifikaciji, industrijskoj automatizaciji i energetskoj učinkovitosti, pružajući diferenciran izvor rasta industrijske zarade u vrijeme kada mnogi investitori ostaju skeptični prema širim ekonomskim izgledima Europe.
Obrana mijenja Europu
Ako je infrastruktura umjetne inteligencije dominantna industrijska tema u SAD-u, obrana je postala jedna od definirajućih tema u Europi. Pogoršanje globalnog sigurnosnog okruženja potaknulo je temeljnu reevaluaciju obrambene politike diljem kontinenta. Vojna potrošnja naglo je porasla od ruske invazije na Ukrajinu, dok vlade nastavljaju najavljivati nove programe nabave i dugoročna ulaganja u sposobnosti. Obrana sve više postaje strukturno područje fiskalne potrošnje, a ne ciklično. Tekući sukob između SAD-a i Irana pojačao je ovaj trend. Prekidi u brodarstvu, napetosti oko Hormuškog tjesnaca i zabrinutost zbog kritične infrastrukture naglašavaju koliko se brzo geopolitički šokovi mogu preliti na energetska tržišta, lance opskrbe i inflaciju.
Šira je lekcija da je nacionalna sigurnost ponovno postala važan pokretač ekonomske politike i javnih ulaganja. Za Europu implikacije sežu daleko izvan bilo kojeg pojedinačnog sukoba. Ruski rat protiv Ukrajine ostaje primarni katalizator za veće obrambene izdatke, ali rastuća geopolitička fragmentacija, neizvjesnost u vezi s globalnim trgovinskim rutama i obnovljena konkurencija velikih sila ojačali su podršku vojnim ulaganjima, energetskoj sigurnosti i strateškoj autonomiji. Taj pomak je sve više institucionaliziran. Nakon što su tek nedavno dosegli dugogodišnji NATO-ov kriterij potrošnje od dva posto, saveznici su se sada obvezali povećati obrambene i obrambene izdatke prema pet posto BDP-a do 2035., naglašavajući da će ponovno naoružavanje vjerojatno ostati definirajuća značajka europske fiskalne politike i industrijske strategije u godinama koje dolaze.
Iste geopolitičke sile preoblikuju globalne lance opskrbe. Trgovinske napetosti, carine i rastuća zabrinutost zbog ekonomske sigurnosti pojačali su napore tvrtki da diversificiraju proizvodne mreže i smanje rizike koncentracije. Umjesto da potpuno napuste globalizaciju, tvrtke sve više slijede geografski diversificiranije proizvodne strategije. Ovaj pomak stvara različite regionalne pobjednike.
“SAD nastavlja privlačiti ulaganja u proizvodnju povezana s inicijativama za vraćanje proizvodnje. Dok nekoliko gospodarstava jugoistočne Azije i dalje ima koristi od diversifikacije proizvodnje, Kina predstavlja složeniju sliku. Zemlja ostaje ključni izvor industrijske potražnje i nastavlja ulagati u automatizaciju, proizvodnju i elektrifikaciju. Istodobno, trgovinske barijere, geopolitičke napetosti i zabrinutost zbog viška kapaciteta povećali su neizvjesnost oko budućeg rasta. Za mnoge globalne industrijske tvrtke, Kina ostaje jedna od najvećih prilika, kao i jedan od najvećih rizika”, kažu u UniCreditu.
Kako se proizvodni otisci geografski sve više raspršuju, održavanje učinkovitosti i konkurentnosti postaje sve važnije. Stoga je daljnji pokretač industrijske potražnje rastuća potreba za poboljšanjem produktivnosti. Starenje stanovništva, nedostatak radne snage i rastući pritisci na plaće potiču tvrtke na ulaganje u tehnologije automatizacije. Ti su trendovi posebno vidljivi u Japanu i dijelovima Europe, gdje su demografska ograničenja najakutnija. Nakon cikličkog usporavanja tijekom 2024. i 2025. godine, očekuje se da će tržišta industrijske automatizacije imati koristi od obnovljenih ulaganja aktivnosti industrije i poboljšanja trendova narudžbi. Dugoročni izgledi i dalje su utemeljeni na strukturnim zahtjevima za produktivnošću, a ne isključivo cikličkoj potražnji. Odražavajući to, očekuje se da će globalne instalacije industrijskih robota premašiti 700 tisuća jedinica do 2028., u odnosu na 542 tisuće u 2024.
Možda najvažnija promjena za industriju je to što strukturne i cikličke sile više ne djeluju u suprotnim smjerovima. Tijekom proteklih nekoliko godina ulaganja povezana s umjetnom inteligencijom, elektrifikacijom i ekonomskom sigurnošću uvelike su nadoknadila slabost u širem proizvodnom ciklusu. Taj vjetar u leđa sada počinje slabiti. U SAD-u je ISM Manufacturing PMI porastao na 55,6 u srpnju, što je najviša razina od svibnja 2022., a i nove narudžbe (56,7) i proizvodnja (58,5) upućuju na jačanje industrijskog zamaha. U eurozoni PMI za proizvodnju popeo se na 51,9, dok je indeks proizvodnje dosegao 52,9, što je najjača vrijednost od ožujka 2022. Ako se održi tijekom nekoliko tromjesečja, to bi označilo značajan pomak od sektora koji podržava nekoliko strukturnih tema do sektora koji koristi i sekularne i cikličke pozitivne utjecaje. Poboljšanje proizvodne aktivnosti tako proširuje pozadinu zarade za industrijske tvrtke.
Industrijski sektor postao je jedan od najjasnijih izraza kapitala u svijetu koji karakterizira geopolitička konkurencija, rastuća potražnja za energijom i obnovljena industrijska politika. Umjetna inteligencija zahtijeva podatkovne centre i energetske mreže. Elektrifikacija zahtijeva mreže i opremu. Reindustrijalizacija zahtijeva tvornice i logističku infrastrukturu. Obrana zahtijeva proizvodne kapacitete. Malo se sektora nalazi na sjecištu toliko snažnih investicijskih tema. To stvara povoljniju pozadinu za industrijske tvrtke nego prije deset godina.
“Potražnju istodobno podržavaju vlade, korporacije i strateško-sigurnosna razmatranja, čineći trenutačni investicijski ciklus širim i potencijalno trajnijim od prijašnjih ekspanzija. Čini se da su SAD najbolje pozicionirane da imaju koristi od ulaganja u infrastrukturu i inicijativa za vraćanje proizvodnje povezanih s umjetnom inteligencijom. Europa nudi diferenciranu izloženost obrani i elektrifikaciji, dok Japan ostaje najizravniji igrač na automatizaciji i rastu produktivnosti. Odabrana tržišta u nastajanju i dalje imaju koristi od postupne reorganizacije globalnih lanaca opskrbe”, pišu analitičari UniCredit Investment Institutea.
Pokretač promjena
Unatoč tome, investitori bi se trebali oduprijeti iskušenju da industriju promatraju kao čisti sektor strukturnog rasta. Industrija ostaje izložena ekonomskim ciklusima, poslovnom povjerenju i odlukama o kapitalnim ulaganjima. Carine mogu podržati domaća ulaganja, ali bi također mogle povećati troškove. Potrošnja na obranu može nastaviti rasti, ali i dalje ovisi o političkim prioritetima. Infrastruktura umjetne inteligencije postala je snažan pokretač zarade, no dijelovi sektora sve više ovise o planovima potrošnje relativno male skupine tehnoloških tvrtki.
Za razliku od mnogih sektora, industrija ne samo da reagira na promjene – ona ih omogućuje. Infrastruktura potrebna za umjetnu inteligenciju, energetsku sigurnost, automatizaciju i ekonomsku otpornost ne može se izgraditi bez njih. Tehnologije koje privlače najveću pozornost sve više ovise o industrijskim tvrtkama koje pružaju fizičke temelje na kojima posluju. Za investitore, industrija stoga nudi izloženost ne samo cikličkom oporavku već i nekim od najvažnijih strukturnih transformacija koje preoblikuju globalno gospodarstvo.
