Za petnaestogodišnju Malalu Yousafzai, koju su prije više od mjesec dana pokušali ubiti talibani u Pakistanu, danas zna cijeli svijet. Malala je 2009. godine počela pisati blog za BBC o tome kako djevojke s mukom pokušavaju steći obrazovanje nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad dolinom Swat. Nakon što su joj talibani pucali u glavu iz osvete zbog njezina pisanja, postala je heroj i odonda se oporavlja u Engleskoj.

Međutim, njezina je priča ozbiljan podsjetnik na izazove s kojima se mnoge djevojke diljem svijeta i dalje suočavaju zbog školovanja. Malalina je priča postala senzacija na Zapadu dijelom i zato što je grozni napad koji se dogodio 9. listopada potvrdio zapadnjačku percepciju o muškarcima u ovoj regiji, kao o nazadnim i okrutnim pripadnicima plemena koji su toliko bezumno nasilni da bi pokušali ubiti nevino dijete samo zato što je istupila u obranu svojih prava. No nakon napada dogodilo se nešto što je mnoge iznenadilo. Muškarci, žene i djeca različitih političkih i socioekonomskih obilježja izašli su na ulice Pakistana kako bi osudili napad na Malalu. Među njima su bili brojni očevi, pa i Malalin otac Ziauddin Yousafzai, pedagog i vođa zajednice u dolini Swat, koji je imao hrabrosti postati glas razuma i boriti se za prava svoje kćeri. U dokumentarcu koji je 2009. godine snimio Adam Ellick iz The New York Times Malala kaže: "Želim biti liječnica, ali mi je otac rekao da trebam biti političarka."

Ziauddin je brzo dodao: "U svojoj kćeri vidim velik potencijal, vidim da može biti više od liječnice. Može stvoriti društvo u kojem studentica medicine lako može do doktorata." Evo oca koji ne samo da sanja velike snove o budućnosti svoje kćeri već je i nakon talibanske okupacije doline Swat prosvjedovao na ulicama Peshawara kako bi pakistansku vladu prisilio da dolinu preuzme od pobunjenika kako bi Malala mogla slijediti svoje snove. Malalina priča odraz je novog trenda u ovom dijelu svijeta, osobito u Afganistanu i Pakistanu, a Zapad ga često zanemaruje: postoje očevi koji u svojim kćerima vide vrijednost i koji idu protiv svega i svih kako bi im omogućili obrazovanje. Mnogi očevi igraju ključnu ulogu u životu svojih kćeri, čak i više nego prije. Obrazovana djevojka može pomoći u kućanstvu. Ponekad su to male stvari, kao kad ocu pokaže kako da spremi telefonski broj u mobitelu ili kad mu čita pismo. Očevi su uvidjeli kako obrazovanjem kćeri mogu pomoći obitelji. U proteklih nekoliko godina nailazili smo na slične priče. Studentica Škole za vodstvo u Afganistanu, nazvat ćemo je Saba, dolazi iz provincije Helmand, nekoć važnog talibanskog uporišta.

Upravo otac Sabu potiče da slijedi svoje snove o obrazovanju unatoč prijetnjama s kojima se suočava. S obzirom na to da zna da je njezin otac predan obrazovanju svojih kćeri, Saba se osjeća zaštićeno i snažno, ali i motivirano da slijedi svoje snove. "Ako se moj otac zbog mene može suprotstavljati prijetnjama, trebam i ja braniti svoja prava i očevu vjeru u mene", kaže. Kad je djevojka obrazovana, možda se kasnije uda, ima manje djece, ali su zdravija te više zarađuje, a sve to može vratiti obitelji – upravo je to ključ za dugoročni mir i gospodarski napredak njezine zajednice. Jako je zanimljivo to što su Sabin otac i mnogi poput njega takve ideje prihvatili intuitivno. Sabin otac priznaje da se ulaganje u obrazovanje kćeri ovdje smatra štetom, no kaže: "Moja želja da obrazujem Sabu nije šteta. Iako možda neću imati izravne koristi od toga, ona će se moći sama brinuti za svoju obitelj i neću biti zabrinut za nju." Trebali bismo shvatiti da su očevi ključni za obrazovanje kćeri u vjerojatno najnesigurnijim predjelima svijeta. Moramo tražiti potporu očeva tako šo ćemo ih pozvati u učionice da izraze svoje brige i ideje. Mlade djevojke vojska su mira i napretka i moramo im omogućiti obrazovanje koje zaslužuju kako bi postale mirotvorke koje naša regija tako žarko treba.

Afganistanac Matiullah Amin voditelj je Afganistanske inicijative mladih. Shabana Basij-Rasikh suosnivačica je i voditeljica Škole za vodstvo.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com