„Vječne kemikalije”, odnosno skup dugotrajnih i možebitno štetnih umjetnih tvari, nalaze se u vodi koju pijemo, pakiranjima hrane koju jedemo, kuhinjskom priboru s kojim kuhamo, krevetima u kojima spavamo, odjeći koju nosimo, pa čak i u našim organizmima.

Američka vlada želi donijete prvo ikad ograničenje za pet tih pojedinačnih kemikalija koje zovemo perfluoralkilne i polifluoroalkilne tvari (PFAS) te ograničenja vezana uz mješavinu koja uključuje šesti PFAS spoj.

Agencija za zaštitu okoliša (EPA) navodi da bi ograničenja s vremenom mogla spriječiti tisuće smrtnih slučajeva i smanjiti desetke tisuća bolesti i oboljenja. Europska komisija također priprema zabraniti skup PFAS spojeva korištenih u vatrogasnoj pjeni za gašenje požara.

Neke su tvrtke već počele izbacivati najproučavanije PFAS kemikalije, a to su perfluorooktanska kiselina (PFOA) i perfluorooktan sulfonska kiselina(PFOS). Obje te kiseline štetne su po naš imunosni sustav te imaju negativan učinak na plodnost, razvoj djeteta i metabolizam.

Međutim, postoji više od 9000 PFAS spojeva s više stotina primjena, uz ostalo u premazima koji sprječavaju lijepljenje hrane, zaštiti za tkaninu i plastici. Usto, neki od njih mogu u okolišu postojati desetljećima.

Koliki je životni vijek vječnih kemikalija?

Taj dugi popis kemikalija nadimak „vječne kemikalije” nosi s razlogom – naime, trajne su. Usto, ne samo da se vrlo, vrlo dugo razgrađuju, one se čak i skupljaju u živim organizmima, odnosno čak se i manja izloženost s vremenom može nagomilati do točke kad postanu štetne.

Trajnost kemikalija ovisi o molekularnoj građi i sastavu pojedinačnih tvari što znači da nisu sve te zloglasne kemikalije iste.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Okosnica svih PFAS tvari je ugljik, pa su one s manje od šest atoma ugljika „kratkolančane”, a ostale su „dugolančane” i prema jednom istraživanju, dugolančani PFAS spojevi dulje ostaju u tijelu od kratkolančanih.

Jedno drugo istraživanje dugotrajne izloženosti PFAS-u otkrilo je da je vrijeme poluraspada za drugu kemikaliju naziva PFHxS bilo 5,3 godine, za PFOS 3,4 godina, a za PFOA 2,7 godina.

Međutim, vrijeme poluraspada tih kemikalija u vodi je znatno dulje i prema nekim istraživanjima vrijeme poluraspada PFOA-a u vodi je više od 90 godina, a PFOS-a više od 41 godine.

Izvor vječnih kemikalija

Jedan od glavnih izvora onečišćenja PFAS-om je uporaba vatrogasne pjene za gašenje požara, posebice one korištene za gašenje zapaljivih tekućina. U pjeni PFAS djeluje poput površinsko-aktivne tvari koja smanjuje površinsku napetost pjene i omogućuje joj lakše širenje zapaljene površine i smanjivanje dotoka kisika.

Nažalost, vatrogasna pjena se lako ispire i tako PFAS uđe u obližnje vodene tokove i tlo. Usto, PFAS se upotrebljava za obradu vatrostalne odjeće ili pakiranja hrane, primjerice papirnate vrećice u hrani za van i kutijama za pizzu jer sprječava curenje masti kroz pakiranje. Također se može rabiti i za čišćenje tepiha i namještaja, a jedno je istraživanje potvrdilo da 60 posto posteljine i dječje odjeće sadrži PFAS.

Nažalost, još se ne znam koje se razine PFAS-a mogu prenijeti u tijelo kroz kožu i hranu, ali znanstvenici navode da postoji znatan rizik unošenja udisanjem prašine bogate PFAS-om. Olakotna okolnost je što vrijeme poluraspada PFAS-a u zraku je kraće nego što je u vodi.

PFAS se također koristi i u industriji spremnika, odnosno posuda za hranu jer sprječavaju pojavu mrlja na plastici, ali znanstvenici su otkrili da se u takvim posudama mogu prenijeti na hranu koji unosimo u tijelo.

Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da je PFAS pronađen i u kanalizacijskom mulju koji se upotrebljava za usjeve. U mulju također ima i mikroplastike i raznih dugotrajnih kemikalija koje naši bubrezi pokušavaju izbaciti iz organizma.

A kad se zna da je PFAS pronađen čak i u WC-papiru, ne čudi što završi u otpadnim vodama preko koji završi u tlu i, na kraju ciklusa, ponovno na našim stolovima.