Željezna ruda koja se vadi s dubine od oko jednog kilometra kod gradića Dnjiprorudne u Zaporoškoj oblasti vrlo je cijenjena jer sadrži više od 60 posto željeza. Prije rata se najveći dio te strateški važne sirovine, godišnje 4,5 milijuna tona, izvozio u Europu – u Slovačku, Češku i Austriju. Ti rudnici su Ukrajini svake godine donosili devize u vrijednosti od 200 milijuna eura. Trećina izvađene rude se prerađivala u čeličani u Zaporožju i izvozio se gotovi proizvod.

No od prošlog ljeta od toga više nema ništa: Dnjiprorudne, grad koji se nalazi južno od isušenog akumulacijskog jezera Kahovka, je pod ruskom okupacijom. Sada strateški važne sirovine odlaze u Rusiju, piše Deutsche Welle. Ukrajinski, slovački i češki ulagači su praktički razvlašteni.

Bez sirovina nema ni deviza

Izvoz željezne rude za metalurgiju smanjio se prošle godine za 60 posto u odnosu na godinu dana ranije, objavila je ukrajinska Carinska uprava.

To je dobrim dijelom posljedica ruske okupacije. Stručnjaci iz kanadskog trusta mozgova SecDev procjenjuju ukupnu vrijednost sirovina koje se nalaze na okupiranim područjima na oko 12 bilijuna američkih dolara. Na tim područjima nema samo željezne rude, nego su ondje i nalazišta drugih sirovina nužnih za metalnu industriju kao što su kameni ugljen, titan i mangan. A to je područje bogato i zlatom, zemnim plinom, naftom, kaolinom, soli, gipsom i uranom.

Najveće nalazište željezne rude Krivij Rih bazen i pogoni za preradu su doduše i dalje pod kontrolom vlade u Kijevu, ali su stalna meta sustavnih artiljerijskih napada iz susjednih područja koja je okupirala Rusija.

„Politička računica Moskve je prije svega uništavanje gospodarskog potencijala Ukrajine. Za to nije važno jesu li resursi zaposjednuti ili su uništeni artiljerijom”, kaže Jaroslav Šalilo iz Nacionalnog instituta za strateške studije u Kijevu. Ovaj ekonomski stručnjak priča o dramatičnim posljedicama smanjenja resursa za ukrajinsku proizvodnju čelika. Ukrajina je 2021. godine izvozila oko 20 milijuna tona metalurških proizvoda, a u prvoj polovici ove godine je izvezeno samo 2,5 tona. Ako se to preračuna na cijelu godinu, onda je to smanjenje od skoro 80 posto.

Problemi zbog ruske blokade

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Oko 80 posto ukrajinskog ugljena nalazi se na sjeveru zemlje na područjima pod ruskom okupacijom. A nalazišta posebno vrijednog antracita su čak pod 100-postotnom ruskom kontrolom, pa ga Ukrajina za svoje potrebe mora uvoziti iz zemalja kao što su SAD i Južnoafrička Republika.

No to nije lako zbog ruske blokade ukrajinskih luka na Crnom moru. Transport je znatno skuplji jer se zbog blokade koriste luke u susjednim zemljama kao što su Poljska ili Rumunjska, a potom se sirovine dalje prevoze željeznicom. Isti problem ukrajinska teška industrija ima i kod izvoza svojih proizvoda, pa to znatno utječe na njezinu konkurentnost na svjetskom tržištu, piše Deutsche Welle.

Konkurencija za sirovine budućnosti?

Olivia Lazard iz trusta mozgova Carnegie Europe iz Bruxellesa smatra da su ukrajinske sirovine najvažniji motiv za rusku invaziju. Ona također podsjeća: „Moskva si uz pomoć Wagnerovih plaćenika već godinama u Africi ne nabavlja samo zlato i dijamante, nego i sirovine koje su nužne za zelenu transformaciju kao što su litij, kobalt i druge rijetki zemni metali.”

Nekoliko mjeseci prije ruskog napada na Ukrajinu, u srpnju 2021., Europska unija je s Kijevom sklopila strateško partnerstvo za sirovine. Na EU-ovom popisu kritičnih sirovina koje su joj nužne za „zelenu transformaciju” nalazi se 30 stavki, kažu stručnjaci.

„Rusija sebe vidi kao ključnog igrača u opskrbi energentima, hranom i vodom s obzirom na sve manje resurse u svijetu. Sada na primjeru obustavljenog sporazuma o žitaricama vidimo kako globalna sigurnost u opskrbi postaje talac ruskih ambicija”, smatra Lazard.

Borba za litij

Jedna od najtraženijih sirovina je litij koji je nužan za proizvodnju baterija za mobilne uređaje i automobile. Ukrajina samu sebe reklamira kao „najveće nalazište litija u Europi”. No konkretne brojke nisu poznate. „To je državna tajna”, kaže za DW Dmitro Kaščuk iz ukrajinske kompanije Geological Investment Group.

Moskva je već posegnula za dva od četiri poznata ukrajinska nalazišta litija. Nalazište Kruta Balka u Zaporoškoj oblasti je okupirano još od proljeća 2022. godine, a Ševčenkove u Donjeckoj oblasti se nalazi samo nekoliko kilometara od crte bojišnice. Zbog toga se povukao jedan ulagač iz Australije koji se za to područje interesirao prije početka rata.

Kaščuk najveći potencijal vidi kod grafita i titana. „Grafit se koristi u proizvodnji baterija i vrlo je tražena sirovina”, objašnjava ovaj stručnjak. Dva nalazišta grafita su, doduše, pod ruskom kontrolom, ali se na ostalih četiri već uspješno radi, ističe Kaščuk.

On najbolje šanse vidi kod titana. Na Ukrajinu već sada otpada sedam posto ukupne svjetske proizvodnje i time je među prvih pet proizvođača. A ta tendencija je u stalnom porastu.