Dva mjeseca prije mogućnosti isticanja kandidature, Sjedinjenje Američke Države, Kanada i Meksiko već su izrazile želju da bi zajedno organizirale Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026. SAD je domaćin najgledanijeg i najunosnijeg sportskog događaja bio 1994., a Meksiko 1970. i 1986., a u slučaju da im kandidatura 'upali', bilo bi to prvi put u povijesti ovoga natjecanja da ga organiziraju tri države.

Jednom su ga, 2002., skupa priredili Japan i Južna Koreja. Ovu akciju iznijeli su najprije Victoru Montaglianiju, predsjedniku CONCACAF-a, nogometne federacije toga dijela svijeta, a on je prenio britanskom Guardianu. "Ta se ideja vrti već neko vrijeme, odvijaju se razgovori i moram reći da je prijedlog vrlo primamljiv, dođe li do faze formalizacije kao kandidatura", reći će Montagliano.

Dodao je da su na ideju dosad imali samo pozitivne komentare, poručivši kako je to znak da nogomet može puno učiniti na zbližavanju zemalja. Bilo zbližavanje nacija ili druženje navijača, Amerikanci pokazuju da im je soccer sve atraktivnija i unosnija roba. To se može prosuditi iz popularnosti, po kojoj je nogomet četvrti, odmah iza američkog nogometa, košarke i bejzbola, dok je po ispunjenosti stadiona u SAD-u treći. U toj igri više ne postaje bitno koliko će se nogomet raširiti po američkim igralištima i hoće li tamošnji igrači biti konkurentniji, već je presudna mogućnost da se iz 'najvažnije sporedne stvari na svijetu' izvuče što više one 'najvažnije', a to je – novac.

Samo od prodaje TV prava Amerikanci računaju da će uprihoditi nekoliko milijardi dolara, a gdje je još profit sponzora poput, primjerice, Coca-Cole, McDonald'sa ili Nikea, dominantnih igrača u svojim branšama.  Procjena triju zemalja je da neće trebati puno ulagati u infrastrukturu, jer im stadioni u većoj mjeri zadovoljavaju sigurnosne i organizacijske standarde, što je, vjeruju, dobitna kombinacija, pogotovo zna li se kako Rusija za SP nagodinu ima visoke troškove obnove borilišta, ili da Katar za 2022. sve gradi iznova. Svjesni su da treba poboljšati prometnu i drugu infrastrukturu i sigurni su da će im to biti podnošljiv trošak jer će ga dijeliti na troje, ovisno o udjelu u organizaciji.