Voda je ostala na putu privatizacije u Njemačkoj zahvaljujući glasanju u Bundestagu 28. veljače.

U najvišem su njemačkom zakonodavnom tijelu stranke desnog centra lako srušile rezoluciju o zabrani privatizacije voda, koju je predložila Ljevica (Die Linke). Lijep je to "poklon" Nijemcima od vlastitih zakonodavaca povodom predstojećeg Svjetskog dana vode, koji pada na 22. ožujka. Iako je Ljevica prijedlog rezolucije poduprla odredbom njemačkog Ustava po kojoj je voda priznata kao ljudsko pravo, Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Slobodna demokratska stranka (FDP) su se gotovo jednoglasno suprotstavile, dok je SPD razočaravajuće ostao suzdržan. Ljevicu su pak podržali samo Zeleni. Usvajanje rezolucije bilo bi se spriječilo privatizaciju vodoopskrbe, za čime teži krupni kapital, a što je predmet nove direktive EU, o kojoj će uskoro glasati Europski parlament.

Tako je neuspjeh inicijative Ljevice ostavio vrata privatizacije u Njemačkoj otvorenima, potaknuvši komentatore na zaključak da većina zastupnika u Bundestagu ne smatra vodu ljudskim pravom. Jer, resurs koji je prekvalificiran u robu ne može istovremeno biti i zajamčen, već ga korisnik mora platiti. Spomenuto glasanje ne utječe na ustavni status vode kao ljudskog prava, ali dođe li do privatizacije vodoopskrbe, taj će status faktično biti povučen. Tada će dostupnost vode biti ugrožena jer će ovisiti o tržišno određenoj cijeni i platežnim sposobnostima građana. S obzirom na stanje duha među zastupnicima, nije isključeno da će jednog dana na dnevni red doći i sama promjena Ustava s ciljem ukidanja bilo kakve društvene regulacije pristupa vodi.

No, ako je industrija, koja teži preuzimanju vodoopskrbe, našla saveznike u parlamentu, kod njemačkih će građana i udruga naići na žestok otpor. Već su sredinom veljače u Njemačkoj izbili prosvjedi protiv trenutnog sadržaja nacrta spomenute rezolucije EU, koja prema mnogim tumačenjima olakšava prelazak ovog vitalnog resursa u privatne ruke.Nijemcima je poznat neuspjeh djelomične privatizacije vodnog sustava u Berlinu, koji je po općem mišljenju doveo do lošije kvalitete vode uz porast cijena. Pod pritiskom građana, gradske su vlasti otkupile dionice ranije prodane privatnicima i ponovno zadobile nadzor nad vodnom kompanijom.