Priču je izvorno objavio milanski list Il Giorno, ubrzo zatim Giuseppininu priču donijela je i nacionalna novinska agencija Ansa, a potom gotovo sve nacionalne televizije.

Giuseppina svakoga dana kreće s glavnog kolodvora u Napulju ekspresnim vlakom Frecciarossa u 5.09 za Milano, kamo stiže u 9.24. Odatle javnim prijevozom nastavlja do gimnazije Boccioni, u kojoj radi kao čistačica. Smjena joj počinje oko 10, a završava u 17, nakon čega ima malo vremena i obično ga iskoristi za nabavku u supermarketu. Vlak za Napulj kreće joj u 18.20, a kod kuće je oko 23.30.

Ovaj raspored može djelovati suludo, no Giuseppina tvrdi da je sezonska karta za vlak i dalje značajno isplativija od stana u Milanu. Zahvaljujući bodovima za često putovanje i popustima na sezonsku kartu, troši oko 400 eura mjesečno na prijevoz, a najjeftiniji mjesečni najam garsonijere u Milanu košta najmanje 650 eura, dok najam dvosobnog stana doseže i 1800 eura. Giuseppinina mjesečna plaća iznosi 1165 eura, a ono što uspije sačuvati uplaćuje na štednju, piše tportal. 

‘Svjesna sam da je to puno odricanja, s obzirom na to da svako jutro, uključujući subotu, odlazim na vlak za Milano u pet. No navikla sam se i nemam problem s tim’, kaže čistačica te ističe da nije samo stvar u cijeni najma, već i u troškovima života koji su na sjeveru višestruko veći nego na jugu.

‘Nadam se da ova situacija neće trajati zauvijek. Sad sam još uvijek mlada i mogu podnijeti ovaj napor, no kako starim, sve je teže. Ipak, sigurna sam da mi je sudbina namijenila lijep smještaj u Milanu po pristupačnoj cijeni’, zaključuje Giuliano.

Javnost je podijeljena u reakcijama – dok jedni propituju racionalnost ove odluke 29-godišnje Napolitanke uvjereni da će upropastiti zdravlje, drugi smatraju da je riječ o realnoj socijalnoj slici talijanskog društva, koja pokazuje precijenjenost tržišta nekretnina, ali i regionalne razlike. Naime garsonijera u Giuseppininom rodnom Napulju može se naći za dvostruko manje novca nego u Milanu.