Prije godinu dana Marokanci su tvrdili da su pronašli blag, dijaloški pristup ustancima naroda u Arapskome proljeću. Četrdesetdevetogodišnji kralj Mohammed VI. umirio je gnjevne prosvjednike tako što je pristao podijeliti vlast.

Samo nekoliko mjeseci kasnije Maroko je imao novi Ustav. Stranka za pravdu i razvoj, umjerena islamistička stranka premijera Abdelilaha Benkiranea, osvojila je većinu na parlamentarnim izborima u studenome. Zapadnjačke su vlade hvalile izborni postupak. No ovih se dana mnogi Marokanci pitaju jesu li se kralj i njegova svita uistinu ičega odrekli. Utjecajni časopis Telquel ove je jeseni objavio priču o tome kako je kraljevska palača polako povukla svoje ustupke. Kraljeva se vlada iz sjene upletala kad god je htjela. Neki također govore i o potihom gušenju političkog aktivizma. U listopadu je UN objavio da postoje naznake o porastu prijavljenih slučajeva mučenja u Maroku. Sedamdesetak prosvjednika povezanih s prodemokratskim Pokretom 20. veljače i dalje je u zatvoru. U svibnju je popularni reper osuđen na godinu dana zatvora zbog pjesme o korupciji u policiji, a šest političkih aktivista u rujnu su na saslušanju svjedočili o tjelesnom i spolnom zlostavljanju nakon uhićenja zbog prosvjeda u srpnju. Maroko ulaže u infrastrukturu, superbrzih cesta ima u svim dijelovima zemlje, a u planu je i gradnja brze željeznice. No 40 posto stanovništva je nepismeno. Časopis Forbes procjenjuje da kraljevo bogatstvo premašuje 2 milijarde dolara, no prosječni je dohodak nizak, otprilike upola manji od prosjeka u Tunisu. Kad je Benkirane došao na mjesto premijera, ubrzo je smanjio ministarske plaće i povlastice i okomio se na one koji su dobili unosne licencije za autobusni prijevoz. Međutim, otad je njegovo djelovanje bilo poprilično ograničeno.

Neki kritičari kažu da je premijer žrtva političkih manevara. Prošloga se proljeća Benkirane okomio na kralja i njegovu svitu rekavši da bi se prosvjednici lako mogli vratiti na ulice. No ubrzo nakon toga rekao je da su njegove opaske pogrešno shvaćene. U kolovozu je doživio sramotu kad je javno okupljanje na kojemu je trebao biti glavni govornik Ministarstvo unutrašnjih poslova otkazalo zbog dosad nerazjašnjenih razloga. Kad se Benkirane obratio masi u Tangeru, zakleo se na odanost kralju i istaknuo da su njih dvojica u dobrim odnosima. Tijekom nedavnog gostovanja na Al Jazeeri rekao je da njegova demokracija napreduje sporo ali sigurno. "Ako ste mislili da ćemo dokrajčiti korupciju u samo šest mjeseci", rekao je, "onda ja tu vidim problem s očekivanjima". Neki ističu da je glavni problem u tome što novi Ustav nije ni na koji stvarni način vlast prebacio u ruke izabranih predstavnika. Kralj je i dalje čelnik Vijeća ministara i Vijeća Ulama, koje rukovodi džamijama. Također je vođa vojske, sigurnosnih snaga i obavještajne službe. Osim toga, kralj sam bira premijera iako među pripadnicima većinske stranke. "Imamo Ustav koji nam omogućuje da se pravimo da su se stvari promijenile", kaže ekonomist i aktivist Fouad Abdelmoumni, koji je za vrijeme vladavine kraljeva oca Hassana II. bio politički zatvorenik. Pristaše smatraju da nije tako te kažu da je Ustav upravo ono što narod želi jer se o njemu glasovao. Kažu da se Maroko razvija na jedinstven način, "trećim putem" prema demokracije.

Suzanne Daley; Aida Alami doprinjela izvještaju