Rast broja obradivih površna zemlje pod navodnjavanjem odgovorno je za maskiranje efekta staklenika, ali ni daljnji rast navodnjavanih površina ne može zaustaviti tu pojavu u budućnosti. To tvrdi najnovija studija objavljena u listu Proceedings Američke nacionalne akademije znanosti. Utjecaj navodnjavanja na lokalnu klimu često se previđa kada se procjenjuje utjecaj čovjeka na promjenu klime. Ipak, zbog širenja navodnjavanja treba uzeti u obzir povijesne trendove koji mogu pomoći objasniti razvoj mikroklime i stvoriti klimatske projekcije. “Globalno, oko 40 posto hrane dolazi iz regija s navodnjavanjem i treba planirati kakve će biti klimatske promjene u tim regijama u budućnosti”, kaže Celine Bonfils, glavna autorica studije koju je proveo nacionalni laboratorij Lawrence Livermore. Bazirano na promatranju temperature i trendova u navodnjavanju, autori su pokušali dokazati utjecaj na zahladnjenje klime u pojedinim područjima na koji je utjecalo navodnjavanje, ali i činjenica da se taj efekt u posljednje vrijeme smanjuje. Tim je prvo proučio ukupni utjecaj navodnjavanih površina u Kaliforniji, američkoj državi s najrazvijenijim irigacijskim sustavom, gdje je pod navodnjavanjem 3,3 milijuna hektara zemlje. U visoko navodnjenoj regiji doline San Joaquin dnevne temperature u odnosu na područja s manjim stupnjem navodnjavanja bile su 1,8 do 3,2 stupnja Celzija niže. Irigacija hladi površinu zemlje tako što povećava količinu energije koja se koristi da se voda ispari, umjesto da se grije zemlja. Što je više navodnjenih površina, efekt je intenzivniji. “Prilično je iznenađujuće kako je bilo lako prepoznati trend rashlađivanja i njegovu povezanost s količinom navodnjene zemlje”, kaže Bonfils. Ipak, nije vjerojatno da će navodnjavanje uspjeti zaustaviti rast zagrijavanja zbog efekta staklenika”, rekla je Bonfils.
(PD)