Elon Musk najavio je osnivanje nove američke političke stranke pod nazivom Američka stranka. Politički analitičari kažu da nije nemoguće da najbogatiji čovjek na svijetu kupi izbore. 

Musk je osnivanje nove stranke najavio nakon burnog razlaza s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Nakon što je financirao Trumpovu kampanju, potom vodio ured za učinkovitost s ciljem smanjenja javne potrošnje, Musk sada kaže da američka politika jednostavno ne funkcionira. 

Obračun u glavnom gradu

DC je premali za obojicu: Kako je Musk zaratio s Trumpom

On ne može postati predsjednik države pošto nije rođen u SAD-u, ali najavljuje kako će stranku graditi od temelja, brzo i efikasno. Prvi, kratkoročni cilj mu je na kongresnim izborima iduće godine iz ureda izbaciti republikanske zastupnike u Kongresu koji su podržali zakon o poreznim olakšicama i javnoj potrošnji koji Trump iz milja zove “velikim, lijepim zakonom”.

Musk tvrdi kako će taj zakon Ameriku dovesti do bankrota.

Vlasnik X-a zasad samo na svojoj društvenoj mreži iznosi dio planova i kaže da bi zasad bio zadovoljan s dva, tri zastupnička mjesta koja bi bila presudna kod donošenja novih zakona.

Trump je Muskove najave o osnivanju stranke nazvao smiješnima i dodao da ga to ne zabrinjava. Trumpovi suradnici također danima ponavljaju kako je SAD sazdan na dvostranačju i kako nijedna treća stranka nema nikakve šanse. I tako je u principu od početka SAD-a. 

Republikanci i demokrati ne žele trećeg

Očevi američke nacije, ustavotvorci, bili su neprijateljski nastrojeni prema ideji frakcija i političkih stranaka, smatrajući ih potencijalno opasnim za jedinstvo nove nacije.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Međutim, nedugo nakon usvajanja američkog ustava političke stranke prirodno su se razvile iz sukoba između federalista i antifederalista, a od sredine 19. stoljeća demokrati i republikanci jedine su dvije stranke zastupljene na teritoriju cijele države. 

Ove dvije stranke su postale trajni nositelji američkog političkog sustava. Prolaskom vremena demokrati i republikanci mijenjali glavne stranačke stavove no uvijek su se slagali oko jednog – treća jaka stranka ne bi bila dobra za Ameriku.

I u praksi se pokazalo da je iz više razloga teško ustrojiti treću stranku koja bi se mogla natjecati s dvije glavne. Bilo je kratkotrajnih, povremeno vrlo utjecajnih trećih stranaka, ali nijedna nije preživjela dovoljno dugo da postane stabilan treći stup američkog političkog života.

Jedini značajniji rezultat ostvarila je Progresivna stranka Theodorea Roosevelta koja je 1912. godine osvojila 27 posto glasova. Libertarijanska stranka, koja je ostvarila poneki lokalan uspjeh, u više od pola stoljeća postojanja još nema osvojen mandat u Kogresu ili Senatu. 

Čak je i samo osnivanje nove političke stranke na razini cijele države prekomplicirano pošto svaka američka država ima svoje propise za registraciju i sudjelovanje na izborima.

U Kaliforniji, na primjer, nova politička stranka da bi došla na glasački listić mora ili pridobiti 0,33 posto birača u državi (oko 75.000 ljudi) kao registrirane članove ili predati potpise 1,1 milijuna birača. Na prvim izborima mora osvojiti najmanje dva posto glasova ili se briše iz registra. 

Može li najbogatiji na svijetu? 

“Samo najbogatija osoba na svijetu mogla bi uložiti ozbiljan napor u stvaranje nove američke političke stranke i možda, ali zaista možda, napraviti nekakav rezultat”, rekao je jedan od najpoznatijih američkih stručnjaka za izborno zakonodavstvo Brett Kappel za CBS News.

Dodao je da se prepreke koje dvostranačje postavlja svima ostalima kreću u rasponu od “visokih do nemogućih”.

Kako bi dobila priznanje i mogućnost natjecanja na nacionalnoj razini, svaka politička stranka na mora tražiti mišljenje Savezne izborne komisije, koju čine simpatizeri Demokratske i Republikanske stranke, uključujući pravne izazove oko potpisa u svakoj državi, što bi od Muska – ili bilo kojeg drugog ambicioznog osnivača treće stranke – zahtijevalo da potroši mnoštvo novca na parnice.

“Čak da nema političkih prepreka, proces stvaranja političke stranke s nacionalnim ambicijama jednostavno je dugotrajan” kaže Kappel.

No može li Musk sa svojim novcem jednostavno “kupiti” izbore?

Američki politički analitičari kažu kako je to teoretski moguće, ali nije lako izvedivo. Za glas na izborima se ne smije izravno plaćati, ali Musk je već pokazao da se ne libi zaobići zakon.

Uoči izbora za Vrhovni sud Wisconsina 1. travnja ove godine, Musk je preko svog ‘super PAC-a’ isplatio po milijun dolara dvojici glasača koji su glasali za kandidata po njegovom izboru. Tehnički nije prekršio zakon jer je novac isplatio nakon glasanja no pokrenuta je parnica protiv njega.

Upravo super PAC-ovi, posebni odbori za skupljanje sredstava za financiranje političkih kampanja, mogu biti Muskov alat. Iako formalno ne smiju imati izravnu suradnju s kandidatima mogu financirati, po svojoj volji, promidžbu kandidata, financirati kampanju protiv protivnika, a nemaju ograničenje koliko novca smiju prikupiti i potrošiti.

Što se tiče izravne kupovine glasova, utjecajni američki blogeri napravili su i računicu. Trump je na prošlim izborima osvojio 77 miljuna glasova i kada bi Musk svakom glasaču dao tisuću dolara za glas to bi iznosilo 77 milijardi dolara, što nije ni četvrtina njegovog procijenjenog bogatstva.

Mnogo jednostavniji način za politički uspon od pravljenja nove političke stranke, čini se nagovor nekih od postojećih kongresmena ili senatora da prijeđu u njegovu stranku. Tako bi odmah dobio nacionalnu vidljivost, utjecaj, a izbjegao bi optužbe  da kupuje političare. Ili se barem ne bi moglo odmah dokazati.