Na svjetskom tržištu energije najbrže raste potražnja za ukapljenim zemnim plinom (LNG), koji se od običnog razlikuje po tome što je pretvoren u tekuće stanje radi lakšeg transporta, a transportira se supertankerima. Prema statističkim podacima, kojima raspolaže britanski koncern British Petroleum (BP), lani je potrošnja ukapljenog plina porasla za sedam posto, to jest na 226 milijardi kubnih metara. Ukapljeni plin najviše kupuje pet zemalja – Japan, Južna Koreja, Španjolska, Francuska i SAD. Na te zemlje otpada oko 80 posto svjetske potrošnje ovog plina.

Uvoznici plina
Zanimanje za to gorivo, kako predviđaju stručnjaci, imat će još brži rast ubuduće – ukapljeni plin uvozit će u većoj mjeri ne samo Japanci, koji uvjerljivo vode u njegovu korištenju, nego i Amerikanci i Kinezi. Japan je, inače, potpuno upućen na uvoz ukapljenog plina jer do njega ne vodi nijedan plinovod. U EU je također sve jače opredjeljenje za ukapljeni plin, a koji u Uniji ima sada udio od 10 posto u ukupnoj potrošnji plina. Do 2020. taj bi se udio, kako planira Europska komisija, trebalo povećati na 18 posto kako bi se smanjila ovisnost o ruskom plinu, koji se isporučuje plinovodima. Rusija sada u potrošnji zemnog plina Unije ima udio od 27 posto, Norveška 16, a Alžir 10 posto. Velike projekte s LNG-om najavljuje njemački koncern E.ON koji planira povećati produkciju tog goriva sa sadašnjih tri na deset milijardi kubnih metara u roku od samo nekoliko godina. U tom cilju taj koncern investirat će oko šest milijardi eura u Alžiru, Ekvatorskoj Gvineji i na Bliskom istoku. E.ON će također sudjelovati u proširenju LNG terminala u luci u Rotterdamu te nekim drugim europskim lukama. U profitabilni biznis s LNG-om uključuje se sve više i svjetski prvak po visini profita, američka nafto-plinska tvrtka Exxon Mobil. “Nijedna druga kompanija neće na tržište isporučivati toliko LNG-a kao mi”, istaknuo je na nedavnom energetskom kongresu u Madridu šef tvrtke Rex Tillerson. Exxon namjerava usmjeriti suradnju na Katar koji je najveći svjetski isporučitelj LNG-a. Toj arapskoj zemlji sve se više okreće i Kina, gladna za svim vrstama energije. Peking je osigurao dugoročne isporuke LNG-a iz Katara od 2011. za sljedećih 25 godina. U tom razdoblju mogli bi uvesti pet milijuna tona tekućeg goriva u vrijednosti od oko sedam milijardi dolara, prema sadašnjim cijenama.

Ambiciozni planovi
Ambiciozne planove ne skriva ni Iran, koji nakon Rusije ima najveće svjetske rezerve plina. Za sada Iran uopće ne izvozi LNG, ali predstavnici tamošnje vlasti najavljuju da će njihova zemlja biti sposobna od 2014. isporučivati godišnje 77 milijuna tona LNG-a. Na jednom od tih velikih projekata trebao je sudjelovati francuski Total. No ta se tvrtka ipak iz tog posla nedavno privremeno povukla zbog rastućih političkih rizika. Svijetu, koji je lani potrošio 226 milijardi kubnih metara ukapljenog plina, bit će 2010. potrebno 320 milijardi kubika. Samo deset godina poslije potrebe će biti dvostruko veće, navodi se u netom objavljenom izvještaju londonske kompanije Lloyd List. Tržište LNG-a svakih osam do deset godina će se udvostručiti. Na to računa šef državne alžirske naftno-plinske kompanije Sonatrach Mohamed Mezziane. Ukapljeni plin je “fleksibilno” gorivo. Dobiva se hlađenjem zemnog plina na minus 161,5 stupnjeva Celzijevih. Na taj se način sabije toliko da jedan kubni metar tekućine sadrži čak 600 kubika plina. Tekuće gorivo se nakon istovara iz specijalnih tankera zagrijavanjem opet vraća u plinovito stanje i odatle pušta kroz cijevi do potrošača. Svjetska flotila tankera za LNG sada, prema podacima britanske tvrtke Ocean Shipping Consultants, broji oko 260 plovila. Njezin ukupni kapacitet je 18,8 milijardi kubika plina. Ta bi se flotila, kako tvrdi Lloyd List, do 2020. morala proširiti na više od 700 plovila. Investitori diljem svijeta počeli su pozicioniranje u poslu s distribucijom LNG-a. Tako je prvi fond za investiranje u LNG tankere osnovalo njemačko društvo CFB, a raspolaže sa 800 milijuna dolara.