Čini se da će ljubljansku džamiju graditi austrijski Strabag, piše slovenski Finance pozivajući se na izvore unutar slovenske Islamske zajednice.

Strabag je odgovorio da poziv za gradnju džamije još uvijek nije dobio. Navode se neslužbena saznanja da bi Strabag mogao potvrditi svoju zainteresiranost za projekt, ali da će prije toga pričekati neko vrijeme. Bez obzira koja će tvrtka graditi džamiju, Finance, pozivajući se na riječi neimenovanog građevinara, navodi da je želja naručioca, a to je Islamska zajednica Slovenije, da u gradnji džamije sudjeluju radnici iz Bosne i Hercegovine.

Završetak za tri godine 
Uz vjerski objekt bi trebala biti izgrađena škola, gimnazija, kafeterija, park i stanovi. Manji stanovi, koji će biti rezervirani za goste, bit će veliki 25 metara kvadratnih, dok će stan na vrhu kompleksa biti veći. Prema nekim inofrmacijama, taj bi stan trebao biti velik oko 300 kvadrata, dok Nevzet Porić, tajnik Islamske zajednice u Sloveniji tvrdi da to nije istina i da je u pitanju maksimalno trosobni stan. Ljubljanski muftija Nedžad Grabus je 1. siječnja ove godine izjavio za muslimanski časopis Preporod da će s gradnjom početi na proljeće ove godine. U dogovoru s predstavnicima Katara koji je financijer izgradnje, za nadzor projekta izabrali su tvrtku Elea iC, koja je poznata po projektiranju sportske dvorane Stožice i tunela Šentvid. Porić kaže da natječaj još uvijek pripremaju i da nisu sigurni hoće li raspisati javni natječaj ili će građevinarima uputiti poziv za prikupljanje ponuda. Slovenski muslimani tako će dobiti prvi vjerski i kulturni centar u Sloveniji.

Ljubljanska džamija bit će smještena na križanju Parmove i Kurilniške ulice te je njezina izgradnja zbog prometnog rješenja bila predmet brojnih napisa. Procijenjena vrijednost cijelog vjersko-stambenog projekta iznosi 21 milijun eura, a izgradnja bi trebala trajati tri godine pa je stoga razumljivo da se slovenski mediji pitaju koja će građevinska kompanija zagristi najveći dio financijskog kolača. Pogotovo kada je poznato da je slovenska građevina na koljenima, a najveće projekte preuzeli su austrijski građevinari. Za razliku o slovenske džamije, Islamski centar u Rijeci koji se počeo graditi 2009. godine gradila je domaća tvrtka, a završen je i svečano otvoren uz prisutnost visokih dužnosnika u svibnju ove godine. Projektiran je prema idejnom rješenju kipara Dušana Džamonje, a gradio ju je lokalni GP Krk. Ukupna provršina je nešto veća od pet tisuća kvadrata dok je ukupna vrijednost projekta iznosila 76 milijuna kuna. Jedan od glavnih donatora je, baš kao što je to slučaj s ljubljanskim Centrom, država Katar zbog čega u znak zahvalnosti kongresna dvorana riječkog Centra nosi ime katarskog emira NJ. E. Hamada Bin Khalifa Al-Thanija. 

Inozemna konkurencija
Slovensku javnost već odavno brine bankrot najvećih građevinskih kompanija, koje su se urušile nakon ulaska te zemlje u EU. Takvog scenarija boje se i hrvatski građevinari, koji se već dulje vrijeme žale kako će ih zbog velike krize koja je urušila građevinsko tržište i hrvatskog ulaska u EU mnogo snažnija inozemna konkurencija pomesti s domaćeg tržišta, dok neki tvrde da će preživjeti samo one kompanije koje kupe velike inozemne građevinske kompanije. 

Osvajaju gradilišta

Strabag pomažu banke

Slovenski mediji prate aktivnosti Strabaga koji je prisutan i u Hrvatskoj. Tako je 2012. slovenski Dnevnik primijetio da Strabag osvaja slovenska gradilišta i dobiva natječaje za nove projekte ne samo zbog stečajeva brojnih slovenskih građevinskih tvrtki, nego i zbog dampinških cijena. Te je godine dobio projekte vrijedne više od 100 milijuna eura, poput regionalnog centra za zbrinjavanje i recikliranje otpada blizu Ljubljane, te poslove na održavanju cesta. Slovenski građevinari žale se da Stabagu potporu daju austrijske banke, dok se oni istome ne mogu nadati od slovenskih banaka, na što se često žale i hrvatski građevinari.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’