Kad povjesničar Michael Lombardi govori o Boeingu 747, onda to zvuči uzvišeno. Svojim zvonkim, toplim glasom on se osvrće na doslovce najveći projekt civilnog zračnog prometa. „To je izvrstan simbol za čovječanstvo i što ono može postići; on je promijenio svijet, Zemlju učinio manjom i zračni promet demokratizirao”, kaže Lombardi u Seattleu nekoliko dana prije povijesnog događaja.

31. siječnja 2023. završila je jedna sjajna era, skoro točno 54 godine nakon prvog leta 1969. prestala je proizvodnja Boeinga 747. Posljednji primjerak, 1574. po redu, je teretni zrakoplov Boeing 747-8F, kojim će Atlas Air obavljati usluge za logistički koncern Kühne & Nagel. Samo mala naljepnica u blizini kljuna zrakoplova podsjeća da je ovo posljednji proizvedeni Boeing 747, a na njoj je i „otac 747-ice”, glavni inženjer Joe Sutter, koji je umro 2016. godine.

FOTO: REUTERS/David Ryder

Velik skok u povijesti zračnog prometa

Dok je njegov prethodnik Boeing 707 mogao primiti 189 putnika, 747 je od početka imao dopuštenje za prijevoz 550 putnika, a kasnije je taj broj povećan na čak 660, piše Deutsche Welle.

Već nastanak 747-ice je legenda: 1965. su dva najutjecajnija čovjeka u zrakoplovnoj industriji, šef Boeinga William „Bill” Allen i osnivač Pan-Ama Juan Trippe za vrijeme redovite godišnje vožnje brodom u lov na losose sklopili džentlmenski sporazum da će izgraditi najveći putnički zrakoplov na svijetu. Stiskom ruke, bez potpisivanja nekog službenog dokumenta.

Danas je teško pojmljivo da jedan takav projekt, koji je mogao ugroziti obje tvrtke i koji je stajao milijarde dolara, dogovoren tako neformalno. „Trippe je u biti rekao: ‘Ako ga napravite, ja ću ga kupiti.’ A Allen je odgovorio: ‘Napravit ću ga ako ćete ga vi kupiti.’ Nije potpisan nikakav ugovor, ali je time krenuo program”, prisjećao se Joe Sutter.

Zamišljen kao prijelazni model

U današnje digitalno vrijeme dizajna za kompjutorom i virtualnih 3D-modela, koji se mogu načiniti s nekoliko klikova mišem, teško je zamislivo pred kakvim su izazovima bili inženjeri Boeinga 747 sredinom 1960-ih godina. Jasno je bilo da su zračni prijevoznici, prije svega Pan Am, htjeli puno veći zrakoplov. I to je bio potpuno nepoznat teren.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Za Juana Trippea je 707-ica bila mjerilo, zbog toga je dugo ustrajao na ideji zrakoplova na kat, za koji bi jedan iznad drugoga bila montirana dva trupa tipa 707. Ali, 1965. je napuštena ta ideja. Boeing 747 je trebao biti samo prijelazno rješenje dok većina interkontinentalnih putnika leti nadzvučnim zrakoplovima, bilo francuskim Concordeom bilo u isto vrijeme razvijenim američkim Boeingom SST (označavan i kao 2707, od njega se odustalo 1971.)

Nakon toga je 747 trebao biti transportni zrakoplov. Cockpit je zato podignut iznad glavne platforme, jer je za jednostavniji utovar bio potreban kljun koji se može podići. Tako je iza cockpita nastao mali prostor, što je postao zaštitni znak 747-ice. Umjesto prvotno planirana dva kata Boeing 747 je dobio više od šest metara široku kabinu, u koju su umjesto sjedala mogla biti smještena i dva teretna kontejnera jedan pored drugoga. 13. travnja 1966. Pan Am je naručio 25 zrakoplova tipa Boeing 747 u vrijednosti od 525 milijuna dolara (danas bi to bilo oko 4,8 milijardi dolara). Time je službeno počeo program 747-ice.

Gigantska proizvodna hala

U lipnju 1966. Boeing je kupio oko 315 hektara močvarnog područja obraslog šumom u blizini zračne luke Paine Field u Everettu, sjeverno od Seattlea, u državi Washingtonu. Tu je nastala proizvodna hala za 747-icu, po obujmu najveća zgrada na svijetu do danas. Njezina izgradnja je bila velik izazov za ono vrijeme.

Tvornica je građena istovremeno dok se radilo i na dizajnu za 747-icu. Sve je pomno planirano, prototip je trebao poletjeti u roku od dvije godine, 30. rujna 1968. I krajnje ambiciozan plan je ostvaren: točno u predviđeno vrijeme poletio je najveći zrakoplov.

Prvi let bez problema

Spacious age, kako je nazvana era najvećeg zrakoplova, stvarno je počela 9. veljače 1969. godine. Prvi let je prošao bez ikakvih poteškoća. Prvi putnički let kompanije Pan Am iz New Yorka u London dogodio se 21. siječnja 1970. godine. Do 1975. ta Boeingom 747 letjelo je već stotinu milijuna putnika. U listopadu 1993. je Boeing isporučio tisućiti zrakoplov tipa 747 – kupac je bio Singapore Airlines.

Kao dokaz dugog života izvornog koncepta iz 1960-ih može se smatrati odluka iz 2005. da se gradi nova generacija Boeinga 747. To je Boeing učinio skupa s njemačkom Lufthansom, koja je već ranih 1970-ih bila jedan od prvih kupaca i iako je s Airbusom A380 već postojao zrakoplov velikog kapaciteta, s dva kata. Najnovija verzija Boeinga 747-8 nastala je pod vodstvom tada još vrlo aktivnog legendarnog inženjera Joea Suttera. Četiri desetljeća nakon što je proizveden prvi Boeing 747 trup zrakoplova je po prvi put produžen. Time je 747-8 tada postao najduži zrakoplov na svijetu.

Ali, vrijeme velikih zrakoplova s četiri turbine već je bilo prošlo, posljednji model Boeinga 747-8 slabo se prodavao u putničkoj verziji, išao je samo kao teretni zrakoplov. Airbus je već 2021. obustavio proizvodnju svoga A380, samo 16 godina nakon prvog leta. A Boeing 747 će i dalje igrati glavnu ulogu – najkasnije onda kad budu gotova oba nova predsjednička zrakoplova Air Force One. Oni će vjerojatno poletjeti 2027. godine. Povjesničar Michael Lombardi je siguran: „I za stoti rođendan prvog leta 2069. godine Boeingov Jumbo će još letjeti, kralj zračnog prometa će se još desetljećima moći vidjeti na nebu.”