U Kini će se 8. studenog održati 18. Državni kongres Komunističke partije. Već se zna tko će biti novi partijski vođa, potpredsjednik Xi Jinping. No ne zna se ono najvažnije: ima li Xi "kineski san" koji se značajno razlikuje od "američkog sna"?

Naime, ako je Xijev san za kineski srednji sloj u usponu (koji trenutno broji 300 milijuna ljudi, a prema očekivanjima 2025. 800 milijuna ljudi) istovjetan američkom snu (veliki automobil, velika kuća i hamburgeri za sve), onda će nam trebati novi planet.Provedete li samo tjedan dana u Kini postat će vam jasno zašto. Ovo je naslov u novinama Shanghai Daily od 7. rujna ove godine: "Građani se upozoravaju na oskudicu vodnih zaliha". U članku je pisalo: "Ako broj stanovnika nastavi vrtoglavo rasti, Šangaj bi se mogao suočiti s nestašicom vode… trenutni kapacitet gradskih vodnih zaliha iznosi oko 16 milijuna tona dnevno, što je dovoljno za potrebe 26 milijuna osoba. Međutim, kada populacija dosegne brojku od 30 milijuna, potražnja će porasti na 18 milijuna tona dnevno, čime će se premašiti postojeći kapaciteti".

A Šangaj će za samo sedam godina imati 30 milijuna stanovnika! "Ostvarenje američkog sna", objašnjava Peggy Liu, osnivačica američkokineske agencije za suradnju s ciljem čiste energije Joint U.S.China Collaboration on Clean Energy (Juccce), "nekada je podrazumijevalo kuću, četveročlanu obitelj i dva automobila, ali sada je to eskaliralo u nesputanu potrošnju kakvu utjelovljuje Kim Kardashian. Kina jednostavno ne može pratiti taj put jer će se iscrpiti svi prirodni resursi na našemu planetu budu li kineski potrošači konzumirali sve što priželjkuju."Liu, inače diplomantica MIT-ja i bivša savjetnica u tvrtki McKinsey, tvrdi da danas Kinezi žude za stvaranjem novog državnog identiteta u kojemu bi se spojile tradicionalne kineske vrijednosti kao što su ravnoteža, poštovanje i prirodni tijek s modernom urbanom svakodnevicom. Ona vjeruje da bi dio tog novog identiteta trebalo postati i stvaranje održivog "kineskog sna" kojim bi se prekinula povijesna poveznica između rasta prihoda i porasta potrošnje resursa, što bi odjeknulo diljem svijeta.

To bi značilo bolji javni prijevoz, bolje javne prostore i bolje stambene zgrade, zgusnute okomite građevine koje su energetski učinkovitije i pogodnije za zajedničke usluge, kao i više prilika u pogledu etrgovine i eobrazovanja s ciljem smanjenja brojnosti putnika. Naglasak na pristupu, a ne na vlasništvu nije samo više održiv, već i pomaže ublažavanju napetosti vezanih uz jaz između bogatih i siromašnih. Stoga Juccce "kineski san" na mandarinski prevodi kao "san o skladu i sreći".Posljednji kineski petogodišnji plan, od 2011. do 2015., postavio je ciljeve za smanjenje potrošnje energije i vode po jedinici bruto domaćeg proizvoda. Premda dojmljivi, ovi ciljevi nisu dostatni, smatra Liu. S obzirom da od 2005. maloprodaja raste po stopi od 17 posto godišnje, a prihodi urbanog građanstva su se u posljednjem desetljeću povisili za 150 posto, "vlada mora napraviti plan kako usmjeriti ponašanje potrošača u održivijem pravcu", dodaje.

"No to još nije učinila."Dakle, Xi Jinping će od svojega prethodnika naslijediti dva vrlo različita izazova. Morat će osigurati nastavak vladavine Komunističke partije, a to će zahtijevati visoku stopu rasta kako bi stanovništvo ostalo zadovoljno vladom partije. No također će morati riješiti sve negativne posljedice toga rasta, od proširenja prihodovnog jaza preko masovne migracije sa sela u gradove do zagušujućeg onečišćenja. Jedini način kako to postići jest uspostavom novog "kineskog sna" koji će spojiti očekivanja prosperiteta s održivijom Kinom. Je li Xi svjestan toga i ako jest, može li dovoljno brzo pokrenuti sustav? Toliko toga ovisi o odgovorima na ova pitanja.

Thomas L. Friedman