Iako nije ušla u Europsku uniju, Srbiju ovih dana zabavlja problem zaštite njihovog kulturnog blaga – karađorđeve šnicle. Kako piše tamošji list 24sata, Zavod za intelektualno vlasništvo je nakon sedmogodišnjeg postupka odbio Milanu Stojanoviću, sinu Titova kuhara Miće Stojanovića, izdati rješenje o zaštiti autorskog djela. Iz Zavoda je pojašnjeno da ne postoji zakonska osnova po kojoj bi "karađorđeva šnicla" bila autorsko djelo. Stojadionović mlađi bi, kako sam kaže, želio zaštititi srpsku baštinu, ali i profitirati na popularnosti ovog jela.

Naime, radi se o vrlo popularnom jelu na prostoru bivše države koji je u Hrvatskoj poznat kao "zagrebački odrezak", a u Sloveniji kao "ljubljanska šnicla". Stoga se u Srbiji boje da bi njihovi zapadni susjedi, koji su punopravni članovi Europske unije, mogli zaštiti taj brend pod svojim imenom.

Trenutno je stav srpskog Zavoda da karađorđeva šnicla nije autorsko djelo nego vrsta jela – slično pojašnjenje su svojevremeno dala i hrvatska regulatorna tijela kada je Karlovačka pivovara pokušala zaštititi svoj Radler kao izvorni brend.

No, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju smo svakodnevno svjedoci da nam neke "starije članice" nameću zabranu korištenja naziva hrane i pića koji su dosad bili kod nas uobičajeni. Najbolji primjeri su vina Portugizec, Teran i Prošek. Još je nejasno što će se dogoditi s kranjskom kobasicom. Naime, tu popularnu kobasicu svojataju Slovenija, Austrija, a i Hrvatska godišnje proizvede za 80-ak milijuna kuna te slastice. U slučaju Austrije i Slovenije EU je odlučio da svatko smije koristiti naziv "kranjska", ali na svom jeziku. Slučaj Hrvatske je na razmatranju u Bruxellesu i nije izvjesno kako će to biti riješeno.

Mićo Stojadinović je bio Titov kuhar od 1956. pa do maršalove smrti 1980. godine. "Patentirao" je više od 200 jela koja su postala svakodnevnica, prije svega srpske, a nakon toga i regionalne kuhinje. Najpoznatije jelo mu je karađorđeva šnicla koju je "izmislio" 1959. godine prilikom posjeta visoke delegacije SSSR-a tadašnjoj Jugoslaviji. Vjerojatno ne postoji nitko tko nije čuo, ali i probao, neku verziju karađorđeve šnicle. Radi se o valjanoj i pohanoj šnicli, orginalno telećoj, no može i svinjskoj-pilećoj-purećoj, u koju je umotana šunka i sir/kajmak te se prži. Poslužuje se s pečenim krumpirom i tartarom.

Fotografija preuzeta s portala www.coolinarika.com.