Nije puno, ali čovjeka veseli, bila bi pučka reakcija na ovoga tjedna objavljenu statistiku o rastu izvoza od 3,9 posto. U godini u kojoj su geopolitički izazovi (nadajmo se) dosegnuli vrhunac, takav rezultat svakako veseli. Dobro zbori Davor Baković, predsjednik udruge Hrvatski izvoznici – takav rezultat bi krajem prošle godine mnogi potpisali. Posebno je zanimljiv podatak o rastu izvoza u Njemačku, koji je dosegnuo čak 11 posto, unatoč gospodarskim problemima koje ta zemlja bilježi posljednjih godina. Njemačka jest u problemima, ali nakon tri godine konačno pokazuje znakove ekonomskog oporavka. Iako su geopolitički izazovi top tema otkako je Trump zasjeo u Bijelu kuću i započeo carinski pritisak, zapravo je strukturni problem hrvatskog gospodarstva – tehnološko zaostajanje. No, i tu se vide stanoviti pomaci. Moguće je da će i fokus dijela hrvatskih izvoznika na obrambenu industriju donijeti stanovite plodove.

Promatramo li strukturu hrvatskih izvoznih proizvoda, Hrvatska raspolaže solidnim brojem potencijalno konkurentnih izvoznih proizvoda, uzimajući u obzir razinu gospodarskog razvoja i usporedbu s drugim državama članicama EU-a. Prema OECD-u, mjereno pokazateljem NRCA (Normalised Revealed Comparative Advantage) koji procjenjuje relativnu konkurentsku prednost zemlje u izvozu određenih proizvoda u odnosu na globalno tržište, Hrvatska je u 2023. imala 18 posto proizvoda s tradicionalnom komparativnom prednošću, sedam posto proizvoda s rastućom prednošću, tri posto proizvoda s padajućom prednošću te 72 posto proizvoda bez izražene prednosti. To Hrvatsku svrstava u sredinu među zemljama srednje i istočne Europe, iznad Slovačke i Sjeverne Makedonije, ali ispod Poljske i Češke.

Najznačajnije komparativne prednosti nalaze se u sektorima drva i proizvoda od drva, papira i tiskarskih proizvoda, prehrambene industrije, ostale transportne opreme te farmaceutskih proizvoda. Većina prednosti koncentrirana je u niskotehnološkim sektorima, no primjetan je i rast konkurentnosti u područjima s višom dodanom vrijednošću, poput farmacije i transportne opreme. Rast u sofisticiranijim industrijama pokazuje da su pomaci prema proizvodima s višom dodanom vrijednošću ostvarivi, ali za daljnji iskorak nužni su ulaganja u tehnologiju i inovacije, razvoj industrijskih klastera i jačanje izvoznih politika usmjerenih na tržišta gdje Hrvatska već ostvaruje NRCA prednost.

I za kraj, jasno je da Hrvatska u dobroj mjeri dijeli sudbinu Europske unije koja muku muči s konkurentnošću na globalnoj razini, posebno u usporedbi sa Sjedinjenim državama i Kinom. EU je provela samo djelić prijedloga bivšeg talijanskog premijera Marija Draghija o revitalizaciji posustaloga gospodarstva bloka u utrci s globalnim rivalima poput Kine i SAD-a. Još u rujnu 2024. Draghi je iznio 383 preporuke upozoravajući da se Europa suočava s “egzistencijalnim izazovom” i da “neće moći postati lider u novim tehnologijama, svjetionik klimatske odgovornosti i neovisni igrač na svjetskoj sceni”, osim ako ne postane produktivnija. No, godinu dana kasnije, unatoč obećanjima Europske komisije da će brzo djelovati, provedeno je samo 11,2 posto Draghijevih ideja. Sada s nestrpljenjem iščekujemo listopad kad bi europski čelnici trebali raspravljati o konkurentnosti. Samit bi, kako je najavljeno, trebao biti vrlo važan u kontekstu poticanja unije tržišta kapitala, digitalnog eura i jačanja međunarodne uloge jedinstvene valute. Možemo se tek nadati nekim konkretnim potezima koji će nam smanjiti dojam o tome da živimo na “pogrešnom” kontinentu. Barem kad je ekonomija u pitanju…