Afere s ispušnim plinovima Volkswagenovih (VW) automobila možda ne bi bilo da lobi autoindustrije nema tako snažne veze u vrhu njemačke politike.

"Volkswagenov skandal pucanj je upozorenja za političare. On pokazuje potrebu da političari manje vremena troše štiteći autoindustriju, a više je nadzirući", kaže za Reuters Christina Deckwirth iz berlinskog Lobby Controla. A političke veze posebno su jake u VW-u čija je dioničarska struktura utemeljena na "Zakonu o VW-u", aktu koji datira još iz 60-ih godina i krajnje je sporan s europskog pravnog stanovišta. Zakon efektivno štiti kompaniju od preuzimanja i osigurava velik utjecaj pokrajini Donjoj Saskoj koja drži petinu dionica. Kao predstavnici pokrajine u Nadzornom odboru VW-a sjedili su bivši kancelar Gerhard Schröder i predsjednik Christian Wulff te sadašnji vicekancelar Sigmar Gabriel.

Kada je Schröder 2003. krenuo u reformu tržišta rada, operativno ju je vodio Peter Hartz, šef ljudskih resursa u VW-u. No, sinonim utjecaja industrije na politiku ipak je Matthias Wissmann, šef udruge proizvođača automobila (VDA) te jedan od veterana Kršćansko-demokratske unije (CDU) kojoj je na čelu Angela Merkel. U Kohlovoj vladi Wissmann je bio i ministar prometa, a 1995. blokirao je prijedlog mjera o smanjenju zagađenja od prometa koje je predložila tadašnja ministrica zaštite okoliša – Angela Merkel.

Za tada mladu i ambicioznu ministricu to je bila prva lekcija kako ustvari funkcionira politika, tvrde njezini biografi. Član CDU-a je i Eckhart von Kläden, glavni lobist Mercedesa. Prije je to bio Martin Jäger, sadašnji glasnogovornik ministarstva financija. Autoindustrija svoj utjecaj vuče iz golemih prihoda. Samo tri najveća proizvođača – VW, Mercedes i BMW – ostvaruju 413 milijardi eura prihoda. Za usporedbu, njemački proračun iznosi manje od 300 milijardi eura.