Francusko tužiteljstvo pokrenulo je istragu nad lokalnom podružnicom Ikee i dva njezina direktora.

Rezultat je to dugotrajne istrage o poslovnoj praksi švedskog diva proizvodnje i trgovine namještajem koji je špijunirao svoje radnike u Francuskoj.Tako su ovog tjedna na ispitivanju na policiji oko 30 sati proveli izvršni direktor Ikea Francuske Stefan Vanoverbeke i glavni financijski direktor Dariusz Rychert, kako bi objasnili sumnju da je Ikein odjel ljudskih resursa protuzakonito imao pristup povjerljivim policijskim podacima o potencijalnim i trenutnim radnicima. Kako piše The Financial Times, prenoseći izjavu dužnosnika suda u Vesaillesu nad dvojicom direktora je zbog toga pokrenuta i službena istraga.

Policija je također ispitala i pokrenula službenu istragu i nad Vanoverbeckeovom prethodnikom Jenom-Louisom Baillotom. Sud u Versaillesu, je od travnja 2012. istraživao tvrdnje sindikata Ikee da švedska kompanija ilegalno češlja živote svojih radnika, pritom se koristeći policijskim podacima. Naime, francuska policija pohranjuje podatke o svim stanovnicima te zemlje koji su imali ikakvog doticaja s policijom, čak iako nisu počinili prekršaj ili kazneno djelo. No, prema zakonu, uvid u te podatke smije imati samo policija i tužiteljstvo. Zanimljivo je što tužiteljstvo nije potvrdilo da je istraga pokrenuta i u policiji.Iz Ikee pak poručuju kako su svojedobno pokrenuli istragu koja je pokazala da "metode rada u Francuskoj nisu u skladu s pravilima i vrijednostima kompanije", nakon čega su otpustili četiri direktora, uključujući i šefa sigurnosti.

Nije precizirano odnosi li se ta interna istraga na ovu koju trenutno provodi francusko tužiteljstvo, ili pak na lanjski skandal kada su se nezadovoljni kupci Ikee žalili da ih prate privatni detektivi i češljaju detalje o njihovom privatnom životu, moralu, imovini i telefonskim pozivima, a imali su uvid i u tajne policijske dosijee. Ovaj slučaj je zapravo još jedna potvrda krajnje dvojbene korporativne kulture koju je dugo njegovao njezin osnivač Ikee Ingvar Kamprad. Naime, lani se kompanija ispričala jer je tijekom 1980-ih kao radnu snagu u istočnonjemačkoj tvornici namještaja Waldheim koristila zatvorenike zloglasne tajne službe Stasi, koji su, kako se prisjećaju, radili u neljudskim i robovskim uvjetima.

Sjenu na poslovni model Ikee bacila je 2010. knjiga Johana Steneba "Istina o Ikei", koji je godinama bio Kampradova desna ruka. Stenebo je u knjizi raskrinkao lažno javno lice svog šefa, kojeg se percipira kao utjelovljenje skandinavskog karaktera – kratak i jasan, s odlikama skromnosti i sklonosti praktičnim rješenjima, dok u stvarnosti uživa u luksuzu, ne mari za "poštenu trgovinu" i beskrajno je sumnjičav prema svemu što nije švedsko. Štoviše, Stenebo je ustvrdio da su visoke pozivcije u kompaniji rezervirane za Šveđane.

"Uprava Ikee nema povjerenja u osobe drukčije boje kože, kulture ili one koji govore nekim drugim jezikom", piše Stenebo. Dodaje da infiltriracija Kampradovih ljudi u sve strukture tvrtke služi isključivo špijuniranju, a ističe kako osnivač tvrtke ima vrlo paranoidan odnosu prema radnicima.Stenebo je razbio i iluziju o Ikei kao ekološki svjesnoj kompaniji otkrivajući da je trećina drva koju je kompanija koristila za svoj namještaj dolazio iz ilegalne sječe, dok se imidž ekološki svjesnog proizvođača gradio na pogrešnim informacijama o zajedničkim projektima između ostalog i s Greenpeaceom.