Hormuški tjesnac smatra se najvažnijim svjetskim prolazom za transport nafte. Neprijateljstva između Irana i Izraela te ulje na vatru koje je dolio američki predsjednik Donald Trump stvorili su bojazan kako bi se mogao usporiti protok sirove nafte kroz uski plovni put… Hormuški tjesnac ključni je plovni put koji se nalazi između Omana i Irana i povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i Arapskim morem. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) opisuje ga kao “najvažniju svjetsku tranzitnu točku za naftu”.
Iran je ponovno zaprijetio zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, čak je parlament i donio odluku u tom smislu (doduše, njihova nije konačna), ali cijene nafte još ne pokazuju znakove panike. Cijene su porasle za oko deset posto otkako je Izrael započeo napad na Iran prije dva tjedna i sada su blizu petomjesečnog maksimuma, ali sve je to vrlo prigušeno s obzirom na implikacije koje ovaj sukob može imati.
Važnost Hormuškog tjesnaca
Iran, treći najveći proizvođač OPEC-a (unatoč američkim sankcijama), pumpa oko 3,3 milijuna barela sirove nafte dnevno i izvozi otprilike 1,7 milijuna barela dnevno. Gubitak te izvozne ponude izbrisao bi višak koji se očekivao u četvrtom tromjesečju ove godine. Gotovo sva iranska nafta isporučuje se u Kinu putem takozvane “flote u sjeni” – skupine neregistriranih tankera koji se koriste za krijumčarenje nafte na azijska tržišta. Ta ovisnost o kineskim kupcima, posebno otkako su Sjedinjene Države ponovno uvele sankcije 2018. godine, čini malo vjerojatnim da bi Iran sam sebi pucao u nogu i zatvorio svoju jedinu pravu izvoznu rutu.
Hormuški tjesnac je uski plovni put koji povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i Arapskim morem. Na svom najužem mjestu, tjesnac je širok oko 34 kilometra, s dva brodska puta široka po dva kilometra u svakom smjeru. Oko 20 posto svjetske dnevne potrošnje nafte – otprilike 18 milijuna barela – prolazi kroz tjesnac, od čega 70 posto ide prema Aziji. Sav izvoz LNG-a iz Katara i UAE također prolazi kroz tjesnac, što čini 20 posto globalne trgovine LNG-om. Ne postoje stvarne alternativne rute za te količine. Iako bi se 6,5 milijuna barela sirove nafte dnevno moglo preusmjeriti putem saudijskog naftovoda Crveno more i naftovoda UAE do Fujairaha, te alternative nisu dovoljne da u potpunosti nadoknade ozbiljan poremećaj.
Iako OPEC ima čak pet milijuna barela dnevno slobodnih proizvodnih kapaciteta, većina je koncentrirana u Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama Perzijskog zaljeva koje također ovise o tjesnacu. Saudijska Arabija može djelomično zaobići Hormuški tjesnac koristeći svoj naftovod istok-zapad, ali to samo po sebi ne može neutralizirati utjecaj zatvaranja.
Iranski dužnosnici počeli su se rugati prijetnji zatvaranja tjesnaca nakon što se pojačala moguća umiješanost SAD-a u izraelske napade. SAD – koji je u početku tvrdio da će trebati i do dva tjedna za donošenje odluke – bombardirao je iranske nuklearne lokacije tijekom vikenda, samo nekoliko dana nakon što je signalizirao sporiji proces razmatranja.
Situacija je eskalirala nakon što je utvrđeno da Iran krši svoje nuklearne obveze. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) izvijestila je da je Iran uklonio svoju opremu za nadzor i praćenje u lipnju 2022. i formalno proglasio da Iran krši svoje obveze o neširenju nuklearnog oružja u lipnju 2025. Izrael je odgovorio napadima na nuklearna postrojenja u Natanzu i na iransko plinsko polje Južni Pars.
Već viđeno
SAD je razgovarao s Iranom o novom nuklearnom sporazumu, onom koji bi zaustavio obogaćivanje uranija u zamjenu za ublažavanje sankcija, ali pregovori nisu uspjeli. Nakon što je izraelski napad nanio značajnu štetu iranskom nuklearnom programu, neki su nagađali da bi se Iran mogao vratiti za pregovarački stol. Međutim, Izrael je namjeravao nastaviti s napadima bez obzira na to i nedostajalo mu je napredno oružje za uništavanje bunkera, potrebno za uništavanje utvrđenih lokacija za obogaćivanje urana. Samo SAD imaju tu sposobnost, što je vjerojatno razlog zašto su se pridružile napadu.
“Ako Sjedinjene Države službeno i operativno uđu u rat u znak podrške cionistima (Izraelu), legitimno je pravo Irana izvršiti pritisak na SAD i zapadne zemlje ometanjem lakoće tranzita njihove trgovine naftom”, upozorio je iranski zastupnik Ali Yazdikhah.
“Zatvaranje Hormuškog tjesnaca jedna je od potencijalnih opcija”, ponovio je Behnam Saeedi, član predsjedništva iranskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Prijetnja nije bez presedana. Tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih, Iran je minirao Hormuški tjesnac i ciljao tankere s naftom raketama, uključujući svilene bube kineske proizvodnje. Prema izvješću Američke kongresne istraživačke službe (CRS) iz 2012. godine, Iran bi mogao postupno blokirati tjesnac, počevši s upozorenjima, napredujući do napada ili miniranja, pa čak i potencijalnog zadržavanja brodova. No, takve bi akcije vjerojatno izazvale masovni američki vojni odgovor. Admiral Donegan primijetio je: “Oni mogu nanijeti ogromnu štetu drugima… ali možda neće preživjeti povratni udar.”
Unatoč retorici, Teheran se do sada suzdržao od zatvaranja tjesnaca jer sve regionalne države i mnogi globalni igrači imaju koristi od njegovog slobodnog protoka. Yazdikhah je priznao da “rudarenje također šteti Iranu; izgubili bi prihod od nafte koju prodaju Kini.” Krivulja terminskih ugovora pokazuje znakove zabrinutosti zbog nedostatka ponude – raspon 1. i 6. ugovora pomaknuo se iznad dvije standardne devijacije od svoje srednje vrijednosti. No, tržišta su još daleko od razine stresa viđene tijekom napada Hutija ili početka ruske invazije na Ukrajinu. Čini se da trgovci vjeruju da će se povijest ponoviti i da će prijetnje biti kratkotrajne bez značajnog gubitka.
Tri scenarija
Analitičari Intercapitala pišu kako postoje tri vjerojatna scenarija u kojima bi iranska opskrba naftom mogla biti pogođena: značajniji napor američkog Ministarstva financija ili G7 da ograniče izvoz, smanjujući iransku prodaju nafte za 50 posto ili više; izravni napadi na naftnu infrastrukturu koji bi poremetili 1,5 milijuna barela dnevno tijekom nekoliko mjeseci; namjerno iransko zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Ipak, mnogi vjeruju da je to potonje malo vjerojatno. Kina, glavni kupac iranske nafte, posljednjih je mjeseci gomilala sirovu naftu. Kineske rafinerije često reagiraju na skokove cijena crpljenjem rezervi i smanjenjem uvoza. S tim međuspremnikom Kina možda neće paničariti čak ni ako su tokovi nakratko poremećeni.
Tržišta političkih klađenja odražavaju ovaj oprez. Na Polymarketu, vjerojatnost zatvaranja Hormuškog tjesnaca pala je s 52 posto tijekom prošlog vikenda na manje od 30 posto ovoga tjedna. U međuvremenu, WTI sirova nafta porasla je samo za dav posto od petka, što implicira da tržišta i dalje nisu uvjerena da će ovi vikend štrajkovi i rastuće prijetnje dovesti do trajnih globalnih posljedica.
Sama količina nafte koja prolazi kroz Hormuški tjesnac – i ograničena mogućnost preusmjeravanja – znači da bi svaki ozbiljniji poremećaj mogao uzrokovati nagli porast cijena prema 100 dolara po barelu i rezultirati fizičkom nestašicom. No, zasad se i tržišta i kreatori politike klade da će tjesnac ostati otvoren – osim ako Iran nema apsolutno ništa za izgubiti.
Tko će biti najviše pogođen?
EIA procjenjuje da je 82 posto pošiljki sirove nafte i drugih goriva koje su prolazile kroz tjesnac išlo azijskim potrošačima. Kina, Indija, Japan i Južna Koreja bile su glavna odredišta, a ove četiri zemlje zajedno su činile gotovo 70 posto svih tokova sirove nafte i kondenzata koji su prolazili kroz tjesnac. Ako Iran poduzme mjere za zatvaranje tjesnaca, potencijalno bi mogao izazvati vojnu intervenciju Sjedinjenih Američkih Država. Peta flota, sa sjedištem u obližnjem Bahreinu, zadužena je za zaštitu komercijalnog brodarstva u tom području. Svaki potez Irana kojim bi se poremetio protok nafte kroz plovni put mogao bi ugroziti i veze Teherana s arapskim državama zaljeva poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, zemljama s kojima je Iran posljednjih godina mukotrpno poboljšavao odnose.
Arapske zemlje zaljeva do sada su kritizirale Izrael zbog pokretanja napada na Iran, ali ako postupci Teherana budu ometali njihov izvoz nafte, mogli bi biti prisiljeni da se okrenu protiv Irana. Štoviše, sam Teheran se oslanja na Hormuški tjesnac za isporuku nafte svojim kupcima, što zatvaranje tjesnaca čini kontraproduktivnim, kažu stručnjaci. “Iransko gospodarstvo uvelike se oslanja na slobodan prolaz robe i plovila morskim putem, s obzirom na to da je njegov izvoz nafte u potpunosti baziran na moru”, citirao je Reuters analitičare JP Morgana. Osim toga, zatvaranje Hormuškog tjesnaca bilo bi kontraproduktivno za odnos Irana s njegovim jedinim kupcem nafte, Kinom.
Frontline, najveća svjetska tvrtka za prijevoz naftnih tankera koja kotira na burzi odbija nove ugovore za plovidbu u Zaljev kroz Hormuški tjesnac nakon izraelskog napada na Iran, rekao je njezin glavni izvršni direktor. Odluka Larsa Barstada iz Frontlinea rani je znak široko rasprostranjenog poremećaja u globalnim brodarskim obrascima koji se očekuju kao rezultat izbijanja sukoba u petak ujutro. Zabrinutost je usmjerena na kretanje kroz Hormuški tjesnac, uski vodeni pojas između Irana i Omana koji povezuje Zaljev i Arapsko more.
Prijevoznici već odustaju
Oko četvrtine globalnih zaliha nafte i trećine proizvodnje ukapljenog prirodnog plina prolazi kroz tjesnac. To je također važan kanal za kontejnerske brodove koji idu do i od regionalnog čvorišta Jebel Ali u Dubaiju. Barstad je rekao da “izuzetno malo” vlasnika, uključujući Frontline, prihvaća čartere za ulazak u regiju.
“Ne ugovaramo ulazak u Zaljev”, rekao je Barstad. “To se sada ne događa.” Drugi stručnjaci za pomorsku sigurnost složili su se da brodovlasnici nerado koriste taj ranjivi plovni put. Barstad je dodao da tvrtka već ima više plovila u Zaljevu koja bi plovila kroz Hormuz, uz pojačane sigurnosne mjere i u konvojima s međunarodnom pomorskom pratnjom, ali je i rekao: “Trgovina će postati neučinkovitija i, naravno, sigurnost ima svoju cijenu.”
Iran bi mogao uzrokovati značajne poremećaje u plovidbi kroz tjesnac. Teheran bi također mogao potaknuti jemenske Hute, koje podržava, da pojačaju napade na međunarodnu plovidbu koja koristi Crveno more. U travnju 2024. iranska Revolucionarna garda zaplijenila je MSC Aries, kontejnerski brod kojim upravlja izraelska obitelj Ofer, u blizini Hormuškog tjesnaca i prisilila posadu da ga otplovi u iranske vode. Napadi Huta, koji su započeli krajem 2023., prisilili su mnoge velike brodarske tvrtke da izbjegavaju uobičajenu rutu iz Azije u Europu preko Sueskog kanala i umjesto toga plove oko Rta dobre nade.
Osiguravajući brokeri u petak su izjavili da su cijene tereta koji se prevoze kroz Crveno more skočile za 20 posto. Nagli porast troškova pokrića od napada dronovima i raketama, piratstva i srodnih opasnosti u Crvenom moru odražava povećanu prijetnju napada Huti pobunjenika na komercijalne brodove, rekao je broker upoznat s tržištem. Izrael je ranije ovog tjedna napao ciljeve u lučkom gradu Hodeidah, u Jemenu pod kontrolom Hutija.
Peter Sand, glavni analitičar u tvrtki za informacije o lancu opskrbe Xeneta, rekao je za Financial Times da rastući sukob smanjuje vjerojatnost da će se kontejnerski brodovi u velikim razmjerima vratiti na svoju normalnu rutu. Tvrtke za prijevoz kontejnera – koje prevoze uglavnom proizvedenu robu – posebno su nevoljko plovile Crvenim morem. Sand je dodao da bi došlo do “neizbježnih poremećaja i zagušenja luka” ako bi brodarske linije odlučile prestati koristiti Jebel Ali kao čvorište i počele koristiti manje dobro opremljene luke izvan Zaljeva. Iran bi mogao nametnuti “de facto zatvaranje” Hormuškog tjesnaca, rekao je Sand. Međutim, Barstad ne vjeruje da će Iran u potpunosti zatvoriti plovni put zbog ovisnosti zemlje o prihodima od nafte.
“Nemaju interesa poremetiti vlastitu kasicu prasicu”, rekao je Barstad. Iran bi, međutim, mogao imati problema s proizvodnjom svojih uobičajenih količina nafte nakon napada, dodao je. To bi moglo prisiliti uvoznike nafte ovisne o Iranu – poput Kine – da potraže opskrbu negdje drugdje, u korist glavnih operatera tankera poput Frontlinea.
Postoje li alternative tjesnacu?
Zaljevske arapske zemlje poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata posljednjih su godina tražile alternativne rute za zaobilaženje tjesnaca. Katar, najveći svjetski izvoznik ukapljenog prirodnog plina (LNG), gotovo sav svoj izvoz provodi kroz Hormuški tjesnac, koji čini oko četvrtine globalne potrošnje LNG-a. Saudijska Arabija i Emirati čak su izgradili infrastrukturu koja im omogućuje transport dijela sirove nafte drugim rutama.
Saudijska Arabija, na primjer, upravlja naftovodom Istok – Zapad kapaciteta pet milijuna barela dnevno, dok UAE ima naftovod koji povezuje svoja naftna polja na kopnu s izvoznim terminalom Fujairah u Omanskom zaljevu. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) objavila je u lipnju prošle godine da bi otprilike 2,6 milijuna barela dnevno neiskorištenog kapaciteta naftovoda UAE-Saudijska Arabija mogla biti alternativa Hormuškom tjesnacu. Ali, ove alternativne rute mogle bi samo djelomično ublažiti posljedice zatvaranja tjesnaca, s obzirom na njihov ograničeni kapacitet za transport nafte. Osim toga, postoji mogućnost da će jemenska skupina Huti intervenirati tijekom krize, što bi moglo dovesti do zatvaranja tjesnaca Bab el Mandab na južnom ulazu u Crveno more. To bi izvoz nafte iz zemalja Perzijskog zaljeva u Aziju učinilo gotovo nemogućim.
Takvi potezi ne bi izravno naštetili Izraelu, ali bi ozbiljno utjecali na Sjedinjene Države i zapadne zemlje, uzrokujući nagli porast cijena energije. I upravo stoga što su Amerikanci potencijalno veliki gubitnici, analitičari očekuju da će Trump učiniti sve ne bi li barem djelomično smirio regionalne tenzije i omogućio normalizaciju ekonomskih tokova…
