Pandemija bolesti Covid-19 uzrokovala je ogromne poremećaje na tržištima te opskrbnim lancima i svjetskoj trgovini. To je primoralo na obračun s brojnim tradicionalnim politikama i trebalo bi biti tretirano kao prilika za promišljanje o nekim idejama koje su ekonomisti dugo uzimali zdravo za gotovo – uključujući temeljni pojam onoga zbog čeka neko gospodarstvo funkcionira učinkovito.

Taj pojam potječe iz 1776., prijelomne godine u kojoj je Adam Smith objavio Bogatstvo naroda. Smithov revolucionaran rad, zajedno s naknadnim uvelike utjecajnim doprinosima Léona Walrasa, Stanleya Jevonsa i Alfreda Marshalla, transformirao je ekonomiju. Saznali smo da tržišta mogu funkcionirati glatko bez središnjeg tijela jer postupci običnih ljudi koji pokušavaju zaraditi više i kupiti robu koju žele stvaraju povlačenje ponude i potražnje, što uzrokuje rast i pad cijena.

Kad je ta ideja postala formalizirana, društvene norme i običaji o kojima ovise tržišta postali su dijelom strukture– prešutne pretpostavke koje smo ignorirali jer su tako nepromjenjive u normalnim vremenima i zatim smo zaboravili da postoje.

Međutim, poremećaj poput onoga izazvanog pandemijom bolesti Covid-19 podsjeća nas koliko toga uzimamo zdravo za gotovo. To sam shvatio tijekom razdoblja od gotovo tri mjeseca koja sam proveo u Mumbaiju za vrijeme zaključavanja gospodarstva, kad su mi članovi obitelji i prijatelji pričali o sukobima, obračunima i napetim živcima u gradu.

Budući da su pravila ponašanja koja su donesena uslijed pandemije nova i tek se trebaju stabilizirati, svjesniji smo njih nego starijih društvenih normi.

Tržišta se također oslanjaju na takve norme, od kojih se većina razvila s vremenom i postala rutinom i nisu uključene u eksplicitne pretpostavke ekonomista. Kao što tvrde Karl Polanyi, Mark Granovetter i ostali, gospodarstvo se ne može dokučiti kao da stoji odvojeno od društva.

Određeni društveni i institucionalni preduvjeti moraju biti prisutni da bi neko gospodarstvo učinkovito funkcioniralo. No ekonomska profesija uvelike je zanemarila te važne podsjetnike ili ih je, u najboljem slučaju, odložila uz kimanje glave.

Duboko ukorijenjene zabrane

Održivo upravljanje kulturnim prostorom

Nova inovacija na tvrđavama: Šibenik predvodi digitalnu renesansu baštine

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa

U mojoj knjizi Izvan nevidljive ruke, tvrdim da trgovina i razmjena ovise ne samo o tehničkim pretpostavkama kojih su svi ekonomisti svjesni, kao što je zakon opadajuće granične korisnosti, već i o ostalim uvjetima koje uzimamo zdravo za gotovo. Oni uključuju mogućnost da vjerujemo jedni drugima i našu sposobnost komunikacije, što nam omogućava pregovaranje i sklapanje sporazuma. No niti jedan ekonomist ne bilježi «mogu razgovarati» kao pretpostavku. Ona se smatra omogućenom.

Nažalost, taj je pristup doveo do velikih praznina u našem razumijevanju načina na koji nevidljiva ruka funkcionira. Brojni konzervativni ekonomisti naglašavaju da će gospodarstva funkcionirati učinkovito sve dok vlade ne interveniraju i ne ograničavaju slobodu pojedinca. Nevidljiva ruka sve će to napraviti. No oni zaboravljaju da učinkovitost također iziskuje brojna ograničenja našeg ponašanja, kao što je ne udaranje ostalih trgovaca u lice i bježanje s njihovom robom.

Taj je propust doveo do velikih grešaka u donošenju politika, kao što je Washingtonski konsenzus koji je zagovarao ograničavanje državnih intervencija u gospodarstvo i čvrstu kontrolu fiskalnih deficita. Ta nova ortodoksna doktrina tada je nametnuta svim gospodarstvima u razvoju, bez obzira na to zadovoljavaju li društvene i institucionalne uvjete koje te politike iziskuju. Nije iznenađujuće da su mjere često podbacile.

Srećom, sve se više priznaje da prilagodbe cijena nisu jedini ili čak neophodni čimbenici koji pomažu tržištima u raščišćavanju. U recentnom radu, Michael Richter i Ariel Rubinstein pokazuju da se tržišta raščišćavaju na različite načine, od kojih se neki u potpunosti pouzdaju u društvene norme.

U većini kućanstava, čak i u onim velikima, hladnjak se ostavlja otvorenim i njegov sadržaj nema označene cijene. Međutim, hladnjak ne biva ispražnjen nekoliko trenutaka nakon što je napunjen. Brojne vrste ponašanja društveno su zabranjene i u nekim društvima te su zabrane postale tako duboko psihološki ukorijenjene da nikakav vanjski autoritet nije potreban za njihovu provedbu.

Pravila koja treba poticati

To otvara potencijalno veliki program istraživanja po pitanju pravila koje bismo trebali poticati kako bismo učinili gospodarstva pravednijima i produktivnijima. Pandemija bolesti Covid-19, pretvarajući prešutno u otvoreno, podigla je razinu osviještenosti o tom izazovu i počinju se pojavljivati zanimljivi rezultati.

Primjerice, u recentnom radu, Wooyoung Lim i Pengfei Zhang upotrebljavaju laboratorijske pokuse da bi pokazali kako se norme ponašanja koje podržavaju procjepljivanje mogu pojaviti dobrovoljno, što potencijalno pomaže stanovništvu u postizanju imuniteta krda.

No ne pojavljuju se sve dobre norme dobrovoljno, a društva ne trebaju čekati odvijanje polaganog postupka razvoja prije nego im se pridruže. Umjesto toga, suvremena istraživanja trebala bi nam omogućiti da izoliramo poželjne norme koje zatim možemo svjesno pokušati poticati.

Primjerice, sada smo saznali da bismo za vrijeme pandemije trebali stajati dva metra dalje od ostalih i nositi zaštitne maske. To se nije dogodilo dobrovoljno ili zato što su oni koji nisu slijedili te norme umrli, već zato što nas je istraživanje epidemiologa naučilo tim normama, a vlade su provele ili potaknule njihovo pridržavanje.

Nadamo se da će poremećaj koji je uzrokovala pandemija bolesti Covid-19 na sličan način potaknuti ekonomiste na prepoznavanje normi koje će nam pomoći u izgradnji pravednog, prosperitetnog i održivog svijeta.