Iako je kraj pandemije COVID-19 možda “na vidiku”, kako je nedavno objavila Svjetska zdravstvena organizacija, svijet se suočava s brojnim novim zdravstvenim rizicima. Neki su pogoršani klimatskim promjenama, drugi putovanjima, dezinformacijama na internetu, nestašicom hrane, siromaštvom ili ratovima. Srećom, pandemija nas je naučila vrijednim lekcijama za upravljanje tim rizicima i za pomoć ugroženim gospodarstvima u razvoju da se bolje pripreme za buduće zdravstvene krize.

Ogroman globalni napor

Akcelerator pristupa Svjetske zdravstvene organizacije alatima za borbu protiv bolesti COVID-19 (ACT-A) bio je ogroman globalni napor koji je olakšao testiranje, liječenje i cijepljenje širom svijeta. Međutim, jasno je da ACT-A nije uspio riješiti dugogodišnje strukturne prepreke koje su ometale uvođenje cijepljenja u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Za to je potreban novi okvir koji naglašava lokalne odnose s radnicima i poduzetnicima na terenu. Zemlje u razvoju imaju manje zdravstvenih radnika po stanovniku nego razvijene zemlje. Afrika, jugoistočna Azija, istočni Mediteran i dijelovi Latinske Amerike suočavaju se s manjkom od 5,9 milijuna medicinskih sestara i 18 milijuna zdravstvenih radnika do 2030. godine. U 2019. godini 13,8 milijuna dojenčadi diljem svijeta nije imalo koristi od rutinskih usluga imunizacije, uključujući 8,8 milijuna iz zemalja s nižim dohotkom. Stoga ne čudi da je samo 16% ljudi u zemljama s niskim prihodima primilo barem jednu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19 od svibnja, iako globalna ponuda sada daleko nadmašuje potražnju. Farmaceutske tvrtke imaju ključnu ulogu u prevladavanju različitih prepreka povećanju stope cijepljenja u zemljama s nižim dohotkom. I dok nastojimo osigurati pristup širem rasponu liječenja, izazovi se protežu izvan cijepljenja. Trenutačni napori nekoliko proizvođača, među kojima je bio i Sanofi, uključuju pružanje portfelja osnovnih lijekova po nabavnoj cijeni. Na primjer, Sanofijev Odjel za globalno zdravlje distribuira 30 osnovnih lijekova – uključujući inzulin i liječenje kardiovaskularnih bolesti, tuberkuloze, malarije i raka – u 40 zemalja u razvoju.

No, iako je smanjenje troškova liječenja od vitalne važnosti, pandemija je pokazala potrebu za cjelovitijim pristupom koji medicinu, zdravstvene sustave i globalni lanac opskrbe smatra međusobno povezanim izazovima. Kao što je pokazala bolest COVID-19, pomoć koja ne osnažuje lokalne kapacitete može nanijeti više štete nego koristi, zbog čega poduzeća moraju ići dalje od samog pružanja financijske pomoći. Kako bi pomogla poboljšati pristup zdravstvenoj skrbi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, poduzeća se mogu uhvatiti u koštac s logističkim problemima i problemima u opskrbi, koristiti svoje podatkovne i analitičke mogućnosti kako bi pomogla osobama koje reagiraju na prvoj liniji i obučile lokalne dužnosnike za inovativne tehnologije. Stručnjaci za javno zdravstvo širom svijeta sve su više usredotočeni na prepoznavanje i upravljanje novim bolestima i žarištima te preoblikovanje stavova i ponašanja, dok tehnologija olakšava prikupljanje podataka i razmjenu informacija potrebnih za poboljšanje ishoda. No, prikupljanje i procjena tih podataka ovisi o suradnji s tradicionalnim i netradicionalnim partnerima. Takvi napori moraju se brzo kretati, biti vođeni prioritetima lokalnih zajednica i temeljiti se na razmijenjenim podacima izvedenim iz dijagnostike, praćenja i modeliranja. Tijekom pandemije Južnoafrička Republika istaknula se brzim genomskim sekvenciranjem, koje je uključivalo suradnju mnogih aktera i omogućilo zemlji da rano otkrije varijante Beta i Omikron. Slično tome, kombiniranje velikih skupova podataka, računalne snage i algoritama omogućilo bi dužnosnicima javnog zdravstva praćenje širenja bolesti, nestašice materijala, logističkih izazova i reakcija na lijekove. Tehnologija u oblaku olakšava rudarenje podataka, razmjenu informacija te istraživanje i razvoj te nam omogućuje prepoznavanje izbijanja bolesti, novih patogena i zajednica kojima je najpotrebnija hitna pomoć.

Lokalni startupi

U tu bi svrhu globalna javno-zdravstvena zajednica trebala surađivati kako bi omogućila inovacije i njegovala poduzetničke ekosustave usredotočujući se na lokalne startupe. Trebalo bi osnovati Fond s društvenim učinkom za pružanje kapitala lokalnim startupima, zajedno s mehanizmima za razmjenu vještina i operativnog stručnog znanja. Fond s društvenim učinkom tvrtke Sanofi Global Health vrijedan 25 milijuna dolara, pokrenut u srpnju, već podržava lokalne inovatore koji su u stanju pružiti skalabilna rješenja za održivu zdravstvenu zaštitu u nedovoljno razvijenim regijama. S obzirom na potrebu zemalja s nižim dohotkom za većim brojem medicinskih radnika, poticanje lokalne stručnosti ključno je. Na tržištima u nastajanju lokalni medicinski stručnjaci i stručnjaci za lanac opskrbe moraju se osposobiti da postanu “stručni generalisti” koji se mogu pozabaviti gorućim javno-zdravstvenim problemima i smanjiti prepreke skrbi.

Ovdje tehnologija može pružiti alternativu osobnom osposobljavanju, čije upravljanje postaje sve veći izazov kao posljedica rastućih troškova, tekućih političkih sukoba, ograničenja putovanja i nedostatka radne snage. Primjerice, Sanofi surađuje s Reach52, tehnološkom platformom iz Singapura koja ruralnim okruzima nudi zdravstveno obrazovanje, pretrage i pristupačne lijekove u jednoj dostupnoj pretplatničkoj usluzi. Platforma Reach52 oslanja se na pristup “offline-first” (bez internetske veze) za tržišta s niskom povezanošću, omogućujući lokalnim humanitarnim radnicima upisivanje stanovnika u sesije pretraga za dijabetes i hipertenziju u zajednici, koje provode medicinske sestre obučene za “zdravstvene trenere”. Povećanje pristupa zdravstvenoj skrbi u zemljama s niskim prihodima na smislen način zahtijeva više od pružanja jeftinih lijekova. Potreban nam je novi okvir suradnje za rješavanje bezbrojnih međusobno povezanih izazova s kojima se suočavamo dok se prilagođavamo novim tehnologijama i njegujemo lokalne inovacije. Kao farmaceutske tvrtke, naš posao je da promijenimo vlastito razmišljanje i potaknemo inovatore na terenu. Ovaj višestrani pristup mora se usredotočiti na održiv model skrbi koji se temelji na lokalnoj razini, a osmišljen je kako bi dosegao ranjivu populaciju. Kao što je napisao nobelovac Angus Deaton, pomoć koja daje, ali ne jača, nije od pomoći – može čak i spriječiti buduće dobitke.