Najveći štrajk u posljednjih nekoliko godina u Italiji do sada je najizazovniji test za vladu premijera Marija Draghija koji će pokazati može li provesti nepopularne reforme neophodne za povlačenje novca iz europskog fonda za oporavak. Kako prenose agencije, dva najveća sindikata u Italiji, CGIL (Talijanska generalna konfederacija rada) i UIL (Talijanska radnička unija) s više od 7,5 milijuna članova, organizirali su jučer osmosatni generalni štrajk i prosvjedovali zbog ekonomske i fiskalne politike Draghijeve vlade. Sve se to događa nekoliko dana uoči glasovanja u parlamentu o ključnom prijedlogu proračuna, navodi Financial Times.

‘Nezadovoljavajući’ prijedlog

Premijer Draghi još se nije suočio s takvim iskazom nezadovoljstva javnosti otkako je taj bivši čelnik Europske središnje banke u veljači preuzeo vođenje vlade. Sindikalni prosvjed je naglasio političke otpore s kojima se suočava njegova vlada u realizaciji ključnih reformi. Uz poreznu i mirovinsku reformu, najtvrđi orah predstavlja reforma pravosuđa koja bi s tog sustava trebala skinuti neslavnu titulu jednog od najsporijih u Europskoj uniji. Prema podacima Europske komisije, u Italiji za prvostupanjsku presudu u građanskim sporovima u prosjeku treba čekati 500 dana, nasuprot 200 u Njemačkoj, 300 u Španjolskoj ili 450 u Grčkoj.

Sindikate CGIL i UIL na generalni je štrajk motivirao prijedlog proračuna koji smatraju “nezadovoljavajućim”. Glavni prigovor je vladin prijedlog smanjenja poreznih prihoda za 8 milijardi eura od kojeg će – po mišljenju sindikata – najviše koristi imati Talijani s višim prihodima. Promjene u mirovinskom sustavu te ugovorima o radu također su razlog sindikalnog nezadovoljstva. Pierpaolo Bombardieri, glavni tajnik UIL-a, izjavio je FT-u kako je vladi bitniji politički kompromis od socijalnih zahtjeva.

“Kad postoji složena politička medijacija, nema prostora za dijalog sa sindikatima”, tvrdi Bombardieri. Prijedlogom porezne reforme najveće rasterećenje osjetili bi zaposlenici koji zarađuju između 28.000 i 55.000 eura godišnje dok oni s nižim prihodima ne bi imali gotovo nikakve koristi od rezanja poreza. Sindikati ističu kako vlada nije posvetila dovoljno pažnje onima koji su najviše pogođeni ekonomskom krizom izazvanom pandemijom koronavirusa. Zanimljivo je da treći veliki sindikat u zemlji, CISL, nije želio sudjelovati u štrajku uz argumentaciju da bi to moglo “radikalizirati situaciju u delikatnom trenutku za državu”. To je prvi slućaj razjedinjenosti tri najveća sindikata od 2014. godine.

Pitanje socijalne situacije

Bombardieri smatra da se porezno rasterećenje treba fokusirati na smanjenje troškova rada koji su među najvećima u Europi, a ne na snižavanje poreznih stopa na dohodak. “U kontekstu rastuće inflacije, snižavanje troškova rada povećalo bi realne plaće”, kaže čelnik UIL-a. Što se tiče utjecaja inflacije, Draghijeva vlada u utorak je najavila da će izdvojiti 300 milijuna reforma kako bi ublažila utjecaj rastućih cijena energenata na siromašnija kućanstva. Sastanak predstavnika vlade i sindikata oko mirovinske reforme – još jednog kamena smutnje – zakazan je za ponedjeljak. Kabinet premijera jučer je objavio kako je odluka sindikata da krenu u generalni štrajk “neopravdana”. Stranke koje podržavaju vladu također su osudile štrajk. Lider ekstremno desne Lige, Matteo Salvini, čelnike sindikata nazvao je “neodgovornima”.

S druge strane, glasnogovornik Demokratske stranke koja dolazi s lijevog centra kazao je kako se nada nastavku konstruktivnog dijaloga s CIGL-om i UIL-om nakon štrajka. Andrea Orlando, ministar rada koji dolazi iz te stranke, izjavio je početkom mjeseca kako porezna reforma zasigurno ne penalizira radnike i umirovljenike, prenosi Reuters. Pierpaolo Bombardieri kaže kako bi bilo pošteno da se postavi pitanje o socijalnoj situaciji u Italiji. “Narativ da sve ide savršeno dobro uz ekskluzivni fokus na rast gospodarstva je pogrešan”, smatra Bombardieri. Podsjetimo, s predviđenih 205 milijardi eura kroz nepovratne zajmove i povoljne kredite, Italija bi trebala dobiti pojedinačno najveći iznos iz 750 milijardi eura vrijednog europskog fonda za oporavak. No, isplata novca ovisi o reformskoj dinamici.