Kada se 20-ak čelnika Euroazije nedavno okupilo u kineskom gradu Tianjinu na summitu Šangajske organizacije za suradnju (SCO), oči čelnika Europske unije bile su uprte u samo trojicu: ruskog predsjednika Vladimira Putina, kineskog predsjednika Xi Jinpinga i indijskog premijera Narendra Modija. Europska unija strahuje od Putinovih osvajačkih ambicija, odnosi s Kinom opterećeni su ekonomskom i trgovinskom ekspanzijom Kine koja ugrožava noseće industrije Unije, kao što je automobilska na primjer. S Indijom koja će, po svemu sudeći, do 2030. godine postati treće najveće svjetsko gospodarstvo, Europska unija pak želi pojačati suradnju u obrani, tehnologiji i trgovini.
EU u brzorastućoj Indiji, usprkos svim geopolitičkim napetostima, neki bi rekli baš zbog njih, otkriva starog partnera novog sjaja s kojim želi povećati trgovinu i ekonomsku suradnju i ne propustiti prilike za unosne poslove. U tome leži tajna njezine velike novootkrivene predanosti pregovorima s Indijom, ali i u Trumpovoj politici, prije svega, carinskoj, kojom je potresao svijet. Ni Indiji na ruku ne ide Trumpova politika pa, iako svoju trgovinsku politiku dobrim dijelom zasniva na protekcionizmu, nikako joj ne odgovara svijet podijeljenih sfera utjecaja koji bi rezultirao njezinim svojevrsnim izolacionizmom.
Europska unija i Indija o sporazumu o slobodnoj trgovini razgovaraju desetljećima. Pregovori su zaustavljeni još 2013. godine, ponovo aktivirani 2023., da bi od nedavno dobili novi zamah s čvrstim rokom. Sporazum bi napokon trebao biti sklopljen do kraja ove godine, poručuju obje stane.
Carine kao kočnica
Sporazum je bio na čekanju zbog nevoljkosti New Delhija da u nekim područjima snizi uvozne carine, dok, s druge strane, Unija nije htjela popustiti u ublažavanju viznog režima za indijske kvalificirane radnike. EU od Indije traži da snizi carinu na uvozne automobile koja je najviša na svijetu i prelazi sto posto. Glavni cilj Europske unije u pregovorima je potpuno ukidanje carina na automobile, što bi omogućilo proizvođačima poput Volkswagena, BMW-a i Mercedesa bolje prisustvo na indijskom tržištu na kojem se godišnje proda oko četiri milijuna vozila i treće je najveće auto tržište na svijetu. Indija pak traži da europska strana snizi carine na farmaceutske proizvode, generičke lijekove i kemikalije, tekstil, odjeću i kožne proizvode.
Indija se također protivi prijedlogu da od siječnja 2026. EU primjenjuje više carine na svu robu za koju se pri proizvodnji proizvode velike količine štetnih emisija, što uključuje i sirovine poput čelika, aluminija i cementa. Na stolu su i sporazumi za zaštitu ulaganja i poboljšanje zračnog prijevoza, o suradnji na osiguranju opskrbnih lanaca, zelenom vodiku, dekarbonizaciji teških industrija te istraživanju i inovacijama. Novi krug pregovora planiran je za 6. listopada u Bruxellesu.
To je okvir u koji se aktivno uklopila i Hrvatska. Indijski premijer Modi u lipnju ove godine bio je prvi put u službenom posjetu Zagrebu na poziv Andreja Plenkovića. Dva su premijera potpisala nekoliko bilateralnih sporazuma u područjima poljoprivrede, kulture, znanosti, tehnologije i obrazovanja. Također su razgovarali o proširenju suradnje u sektorima poput IT-a, farmaceutike, obnovljivih izvora energije i pomorstva.
“Indija kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu nudi golemo tržište za europsku robu i usluge te proizvodnu bazu za europske investicije, a Europska unija može zaposliti milijune kvalificirane nezaposlene radne snage iz Indije. Time bi se ublažilo demografsko starenje europskog kontinenta te zadovoljile potrebe deficitarnih zanimanja na tržištu radne snage. Također, s obzirom na svoju ekonomsku veličinu i snagu, EU je vrlo primamljivo tržište za brojne indijske proizvode”, kaže Goran Buturac s Ekonomskog instituta, Zagreb.
EU najvažniji partner
Europska unija najvažniji je trgovinski partner Indije. Ukupna robna razmjena između Indije i Europske unije prošle godine dosegnula je vrijednost od 123,9 milijardi eura, što čini 12 posto ukupne robne razmjene Indije s ostatkom svijeta. Istovremeno, Indija je za EU deveti najvažniji trgovinski partner, s udjelom u ukupnoj vanjskoj trgovini Unije od jedan posto. Međusobna trgovinska razmjena dobara od 2005. godine do danas povećala se gotovo četiri puta. Buturac kaže da trgovina EU-a s Indijom, osim što dinamično raste, ima izražen trgovinski deficit, relativno slabu pokrivenost uvoza izvozom te osjetan uvozni rast, naročito zadnjih nekoliko godina, dok se izvoz istovremeno usporava.
“Rusko-ukrajinski rat značajnije je usporio trgovinske tokove između Europske unije i predvodnice azijskoga gospodarstva – Kine, što nije bio slučaj s Indijom. Negativne posljedice toga rata na trgovinske tokove između EU zemalja i Indije su izbjegnute”, ističe Buturac. Negativni trgovinski saldo Europske unije s Indijom naročito se pogoršao od 2018. do 2024. godine. Trgovinski deficit Europske unije u tom se razdoblju povećao čak deset puta, na prošlogodišnjih rekordnih 28,1 milijardu eura, prema Buturčevoj analizi. Zanimljivo je da je najveći trgovinski deficit s Indijom – šest milijardi eura – lani imala Slovenija. Slijede Nizozemska s deficitom od 4,6 milijardi i Italija s deficitom od 3,8 milijardi eura. Deset europskih zemalja, uključujući Sloveniju, stvara gotovo 99 posto trgovinskog deficita Europske unije s Indijom.
Njemačka, Švedska, Finska i Estonija jedine su članice Europske unije koje su lani imale pozitivan trgovinski saldo u robnoj razmjeni s Indijom. Najveći, 2,9 milijardi eura, imala je Njemačka, koja je s udjelom od 35,3 posto u ukupnom izvozu zemalja EU-a u Indiju, ujedno i vodeći europski izvoznik na indijsko tržište. Švedska ima suficit od 633,7 milijuna eura, Finska 66,5 milijuna, a Estonija 2,3 milijuna eura.
Nije lako probiti se
Hrvatska se s ostvarenim robnim izvozom u Indiju od 28,3 milijuna eura, što je tek 0,1 posto europskog izvoza u Indiju, svrstala pri dnu ljestvice europskih zemalja, prema izračunu Gorana Butorca. Hrvatska je lani povećala robnu razmjenu s Indijom, a ove godine trgovina između dviju zemalja dobila je novi impuls. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore u prvom polugodištu naš izvoz dobara porastao je oko šest posto, a uvoz gotovo 22 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Koliko se teško probiti u Indiju, otkriva nam Zvonimir Viduka, čija je tvrtka Altpro osvojila Zlatni ključ za najboljega hrvatskog izvoznika u Indiju u 2024. godini. “Indija je jedno od naših ključnih tržišta jer je riječ o najvećem željezničkom sustavu na svijetu s mrežom dugom više od sto tisuća kilometara. Vrijednost tržišta sigurnosnih sustava iz našeg portfelja procjenjuje se na oko 2,5 milijardi eura. Uvjeti rada izuzetno su zahtjevni pa proizvodi koji ondje funkcioniraju mogu raditi bilo gdje”, kaže nam Viduka, koji je sa svojom tvrtkom “put prema Indiji” započeo prije gotovo 20 godina. “Prve projekte realizirali smo tek nakon što smo dobili sve potrebne dozvole 2020. godine. Danas smo prva tvrtka iz istočne Europe koja je uspjela ući na zahtjevno tržište željezničkih sigurnosnih sustava u toj zemlji”, kaže Viduka.
Na svojim službenim stranicama Indijska ambasada u Zagrebu otkriva da je Altpro 2020. potpisao ugovor s indijskom tvrtkom Sigma (u vlasništvu Texmaca) te da je zajedničko poduzeće dobilo ugovor vrijedan 5,3 milijuna eura od indijskih željeznica za isporuku signalne opreme. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u 2024. Hrvatska je u Indiju izvezla oko šest milijuna eura, što je 23 posto ukupnog izvoza u tu zemlju, električne opreme za signalizaciju, sigurnost, upravljanje i nadzor prometa, što je opis koji odgovara Altproovim proizvodima.
Viduka kaže da je proces bio dugotrajan jer se radi o vrlo velikom tržištu u kojem se sve nabavlja u ogromnim količinama, ima visoke kriterije za ulazak tehnološke opreme i traži domaću asemblaciju. “Bilo je nužno pronaći snažnoga lokalnog partnera i prilagoditi proizvode ekstremnim klimatskim i tehničkim uvjetima. Tek tada smo mogli početi ozbiljne projekte i ostvariti stabilnu suradnju”, otkriva nam.
Hrvatska je s Indijom lani ostvarila oko 206 milijuna eura robne razmjene, čime je pri dnu ljestvice europskih zemalja. Izvoz je iznosio 28,3 milijuna eura, a uvoz 178,5 milijuna eura. “Najviše izvozimo električnu opremu za signalizaciju, sigurnost, upravljanje i nadzor prometa, električne transformatore, statičke pretvarače i obrađeno drvo.
Nekad lako osvojiva…
Uvozimo pak najviše kemijske spojeve koji imaju široku primjenu u zdravstvu, industriji, poljoprivredi i drugim područjima te keramičke pločice za popločavanje i oblaganje”, kaže Silva Stipić Kobali, direktorica Centra za internacionalizaciju poslovanja HGK. Dodaje da ove godine u prvom polugodištu razmjena dodatno ojačala. Hrvatska je izvezla gotovo šest posto više dobara, a uvezla gotovo 22 posto više u odnosu na isto razdoblje godine prije. Članice Europske unije teško će preokrenuti trendove u trgovini s Indijom. Nekada je ta zemlja bila sinonim za tržište koje se lako osvaja. Sa znatno jeftinijom radnom snagom u odnosu na Europu, Indija je prije 20-ak godina bila vrlo primamljiva za delegiranje radno-intenzivne proizvodnje, pogotovo tekstilne i proizvodnje obuće i ostalih proizvoda od kože. Dok su se postrojenja, oprema i tvornice pozicionirale u Indiji, uslužni dijelovi poslovanja, pogotovo razvoj tržišnih marki, zadržani su u Europi. Danas to nije tako.
Indija je izdašno ulagala u svoju znanost, obrazovanje, inovacije i tehnološki napredak. Tehnološki razvoj Indije možda najbolje ilustriraju podaci o strukturi trgovinske razmjene. Europska unija je iz Indije 2005. godine uvozila uglavnom primarne proizvode i sirovine, neprerađene i nisko tehnološke proizvode, dok su visoko tehnološki proizvodi činili oko sedam posto uvoza. Lani je uvoz ovih potonjih porastao na 21 posto, uz dvostruko manji uvoz nisko tehnoloških proizvoda nego što je bio prije dva desetljeća. U uvozu EU-a iz Indije prevladavaju mobiteli, što je prije 20 godina bilo nezamislivo. Indija je, naime, europskim zemljama 2005. prodala tek 11,4 milijuna eura raznih visoko tehnoloških proizvoda, a lani pomalo nevjerojatnih osam milijardi eura. “To dovoljno govori o dinamici tehnološkog napretka indijskoga gospodarstva u posljednja dva desetljeća. Također, ova skupina proizvoda postala je predvodnicom indijskoga izvoza na europski kontinent, zauzimajući udio od 10,4 posto u ukupnoj izvoznoj strukturi Indije u Europsku uniju”, kaže Buturac.
Zanimljivo je da je pak europski izvoz nekad dominantnih neprerađenih proizvoda u tih 20-ak godina prepolovljen. Danas u izvozu zemalja Europske unije u Indiju dominiraju visoko i srednje tehnološki proizvodi koji kumulativno čine 70,7 posto ukupnog robnog izvoza Europske unije u Indiju. “Među vodećim proizvodima koje je EU lani plasirala u Indiju su razni tipovi letjelica, poput helikoptera i zrakoplova, svemirske letjelice, uključujući satelite. Oni čine 13 posto od ukupnog izvoza europskih proizvoda u Indiju”, kaže nam Buturac i dodaje da su u izvozu značajno zastupljeni i dijamanti, neovisno jesu li obrađeni ili ne, te dijelovi motornih vozila, s udjelom od dva posto.
Što se Hrvatske tiče, potencijal za snažnije pozicioniranje domaćih tvrtki na indijskom tržištu Kobali vidi u sektorima tehnologije, zelene energije, IT usluga, obrazovanja i turizma.
