Onog petka kad je s vlasti srušen tuniški predsjednik, Mohamed alKhelif došao je za propovjedaonicu poznate Velike džamije u Kairouanu kako bi se žestoko obrušio na korumpiranost društva, osudio bliske veze sa Zapadom i zatražio da se u novi ustav ugradi šerijatsko pravo. "Priklali su islam!" orio se glas Khelifa, kojemu je izgnana vlada dvadeset godina branila propovjedništvo.

"Tko god se bori protiv islama i provodi zapadnjačke planove u očima zapadnjačkih političara postaje blagoslovljen vođa i reformator, čak i ako je najveći zločinac s najokaljanijim rukama." Džamije diljem Tunisa odzvanjale su sličnim propovijedima toga dana u siječnju 2011., a i svakog petka nakon toga u nečemu što se pretvorilo u bitku za propovjedaonicu, žestoku borbu za određenje vjerskog i političkog identiteta Tunisa. Bitka za tuniške džamije samo je jedna fronta u široj borbi dok manje ekstremističke jedinice preuzimaju cijelu regiju. Netom stvorene islamske vlade na postrevolucijskim su izborima pobijedili svoje svjetovne protivnike, no te su nove vlade zapele u žestokom, ponekad nasilnom natjecanju s tvrdolinijaškim krilom islamskih političkih pokreta oko miješanja vjere i demokracije i temeljnih zasada vjerskog identiteta. To je natjecanje osobito bitno u Tunisu, jednoj od najsvjetovnijih arapskih zemalja. Revolucija je otprilike 5000 džamija oslobodila strogog nadzora vlade, koja je imenovala svakog imama i određivala teme propovijedi.

Taj je sustav zagovarao umjeren, apolitički model islama koji je izbjegavao sukob s diktatorom. Kad se sustav urušio, ultrakonzervativni salafisti preuzeli su nadzor nad petstotinjak džamija. Vlada, koja se zalaže za umjereniji politički islam, kaže da je ponovno preuzela nadzor nad svim džamijama osim njih 70, no priznaje da s ekstremistima nije izašla na kraj. "Prije je država gušila vjeru – nadzirali su imame, službe i džamije", kaže sedamdesetogodišnji Sheik Tai'eb al-Ghozzi, vođa džumanamaza u Velikoj džamiji. "Sve se otelo kontroli – situacija je bolja, ali potrebna je kontrola." Do danas salafistički vjerski vođe poput Khelifa, koji se zalažu za najpuritanskiju i najortodoksniju interpretaciju islama, često govore o omiljenim temama, kao što je trenutno provođenje islamskog prava, pokrivala za žene, zabrana alkohola, odbacivanje Zapada i pridruživanje džihadu u Siriji. Demokracija, kako oni tvrdi, nije kompatibilna s islamom. "Ako većina ne poznaje vjerske upute, onda su protiv Boga", kaže šezdesetogodišnji Sheik Khatib al-Idrissi, kojeg se smatra duhovnim vođom tuniški salafista. Arapsko je proljeće započelo u Tunisu, a ako se ondje uspiju pomiriti vjera i vlast, to će biti mjerilo za druge zemlje u regiji. Neki analitičari salafistički pokret u Tunisu povezuju sa zabrinjavajućim širenjem nasilnog ekstremizma na sjeveru Afrike, pa i sa smrtonosnim napadom na američku diplomatsku misiju u Bengaziju u Libiji te sa pljačkom američkog veleposlanstva u Tunisu.

Viši vladini dužnosnici kažu da različite skupine dijele istu ideologiju te da surađuju. U nekoliko su slučajeva džihadisti uhvaćeni u krijumčarenju oružja manjeg kalibra iz Libije u Mali ili Alžir preko Tunisa, kaže ministar unutarnjih poslova Ali Laarayedh. Predsjednik Moncef Marzouki svrgnutu je vladu okrivio za širenje islamskog ekstremizma, tvrdeći da je više od pedeset godina gušila tradicionalno vjersko obrazovanje. Vlada, u kojoj većinu drži stranka Ennahda, s mukom pokušava obuzdati taj problem, a da ne poseže za brutalnim metodama svrgnute diktature. U zatvoru je, prema riječima ministra ljudskih prava Samira Diloua, završilo 800 salafista, a broj uhićenih koji se zalažu za nasilje povećao se nakon što su prosvjednici 14. rujna opljačkali američko veleposlanstvo zbog snimke u kojoj se ismijava prorok Muhamed. Salafisti okupljaju širok spektar sunita fundamentalista kojima je cilj vratiti islam koji je prakticirao prorok Muhamed kad je u sedmom stoljeću udario temelje vjeri. Među salafistima ima miroljubivih zagovornika vjere, ali i onih koji islam šire silom.

U Kairouanu, gradu udaljenom 160 kilometara od Tunisa, salafisti kontroliraju pet od ukupno 35 gradskih džamija, kaže Sheik Ghozzi, imam Velike džamije. "Salafisti su ojačali jer im vlada nije pružila nikakav otpor", kaže Sheik Ghozzi. Velika džamija je izgrađena od kamena pješčenjaka, a odraz je ratničke prošlosti Kairouana, sjedišta prva muslimanske vojske koja je opkolila sjever Afrike. Najstarija je džamija u Tunisu. Sheik Ghozzi i drugi kritičari ekstremiste su optužili da provode znatno netolerantniju verziju islama nego što se u Tunisu prakticirala. "Žele svoje imame koji koriste njihove riječi, koji govore njihovim jezikom", kaže Sheik Ghozzi. No šezdesetogodišnji Khelif, sin slavnog imama Velike džamije, kaže da je njegov nauk stran samo zabludjelim Tunižanima. "Islam je onaj islam koji je otkriven proroku, a nije islam koji je otkriven mojem ocu ili bilo kojem drugom ocu u Tunisu", dodaje. U Tunisu su u listopadu petorica zapalila svetiše Leile Manoubije, svetice iz trinaestog stoljeća. Mlade su Tunižanke na zid njezina svetišta pisale svoja imena kad bi se htjele udati ili zatrudnjeti, a salafisti takve molitve osuđuju kao idolopoklonstvo. "Želim da Tunis bude mjesto u kojem žene same odlučuju žele li nositi veo i gdje žele moliti", kaže tridesetčetverogodišnja Asma Ahmadi, koja je u svetište počela dolaziti s petnaest godina. "Pokušavaju spaliti naš identitet i zamijeniti ga nečime što ne poznajemo", kaže.

Neil MacFarquhar