Crna Gora je prošle godine iz inozemstva, uglavnom iz Srbije i Hrvatske, uvezla oko 40 milijuna litara vode za piće.

Istovremeno šest crnogorskih tvornica za punjenje vode na inozemno tržište izvezle su oko dva milijuna litara. Iako nema pouzdanih podataka računa se da Crna Gora godišnje na uvoz vode potroši više od 20 milijuna eura, što sve izraženiji gospodarski deficit čini još nepovoljnijim.Navedeni podaci su alarmantni tim prije što Crna Gora spada u svjetski vrh po bogatstvu i kvaliteti voda, jer ima protok od 44 litra u sekundi po četvornom metru, čime se može pohvaliti malo zemalja. Brojne analize ukazuju da bi voda mogla biti jedan od glavnih crnogorskih gospodarskih brendova, ali su na crnogorskom tržištu najviše zastupljene vode iz uvoza.

U posljednjih nekoliko godina u Crnoj Gori zavladala je prava moda otvaranja tvornica za flaširanje vode koje su podignute u blizini izdašnih prirodnih izvorišta, najčešće u kolašinskoj i šavničkoj općini. Međutim, ispostavilo se da su vlasnici tvornica imali pogrešan proračun jer im je san o profitu pokvario nekontrolirani uvoz vode za piće. Naime, većina država u regiji stimulira svoje proizvođače vode za piće izvoznim premijama što nije slučaj u Crnoj Gori pa se često događa da je uvozna voda na crnogorskom tržištu jeftinija od domaće. 

Vlasnici crnogorskih tvornica za punjenje vode za piće godinama uzalud ukazuju na problem carinskih barijera koje su naročito izražene na granici sa Srbijom u koju najviše izvoze, ali i iz koje Crna Gora dobavlja više 90 posto vode iz uvoza. Kada kamion s vodom iz Crne Gore, sa svim neophodnim dozvolama i sanitarnim provjerama krene za Srbiju, na tamošnjoj granici ga zaustave i traže novu fitosanitarnu provjeru jer ne priznaju crnogorsku. Za izvoznike vode iz Srbije u Crnu Goru takav postupak ne važi već se uvažavaju srbijanski fitosanitarni nalazi. Usto, proizvođači bezalkoholnih pića iz Srbije, osobito Coca-Cole, plasman svojih proizvoda na crnogorsko tržište uvjetuju i kupovinom određenih količina vode.