Predstojeći izbori za britanski parlament zakazani za četvrtak biti će jedni od najneizvjesnijih u novijoj političkoj povijesti nakon što posljednje predizborne ankete pokazuju da su se dvije najveće stranke, Konzervativci i Laburisti, praktički izjednačile. Prema anketi BBC-a, Konzervativna stranka dobiva 34 posto glasova dok bi 33 posto glasova otišlo Laburističkoj stranci.

Savez sa nacionalistima
Pretočeno u zastupnička mjesta, to znači da bi konzervativci trebali osvojiti 274 mjesta, a njihovi vječni politički rivali 270 mjesta. Za samostalno formiranje vlade potrebna je većina od 326 zastupnika, pa će i buduća britanska vlada vrlo vjerojatno biti koalicijska.Kombinacija o postizbornim koaliranjima je mnoštvo, a za Laburiste je najizvjesnije sklapanje saveza sa Škotskom nacionalnom strankom (SNP) koja osvaja 50 mjesta te Liberalnim demokratima – koalicijskim partnerom u sadašnjoj vladi – koja pak ubrzano gubi povjerenje birača i osvaja oko 25 mjesta.

Lider Laburista Ed Milliband krajem travnja naglasio je kako ga ne zanima koaliranje sa SNP-om, pa će vrlo vjerojatno ići na sastavljanje manjinske vlade uz potporu SNP-a. U predizbornoj kampanji u segmentu ekonomskih tema koplja se ponajviše lome oko pitanja proračunskog manjka. Konzervativci obećavaju eliminaciju sadašnjeg deficita od gotovo šest posto i do kraja mandata postići proračunski višak. Laburisti tijekom godina također žele smanjiti deficit i zaduženost države, ali kroz "uravnoteženje proračuna".

Ponosan na Browna
Nedostatak konkretnosti odveo je "vodu na mlin" konzervativcima koji birače uvjeravaju kako su u odnosu na Laburiste čak i Zeleni fiskalno odgovorniji. Iako je naglasio da se njegova vlada neće zaduživati za novu potrošnju, Ed Milliband našao se na udaru kada je izjavio da je "ponosan" na proračunsku politiku bivše laburističke vlade Gordona Browna između 2007. i 2010. godine. Ekonomski analitičari baš i ne dijele takvo mišljenje, podsjećajući da su Laburisti tijekom 13 godina svoje vladavine "kolosalno trošili", kako je izjavio Mark Littlewood, direktor Instituta za ekonomska pitanja.

"Zatvorili su oči i uši i pretvarali se kao da nismo imali najveću financijsku krizu", dodao je Littlewood. S druge strane, analitičar  Credit Suissea, Neville Hill, kaže kako je Brownova vlada dosta trošila, ali to nije bio razlog pada u recesiju po izbijanju financijske krize 2008. godine. "Ipak, argument da je Brownova proračunska politika bila dosta labava donekle stoji", naglašava Hill. Premijer David Cameron jedva je dočekao ovakav retorički poklon od Millibanda uzvrativši da ako Laburisti "nisu naučili lekciju što znači prevelika potrošnja, zaduživanje i oporezivanje, tada će to učiniti opet".

Novac za smanjenje deficita Ed Milliband želi uzeti najbogatijima, kako i priliči stranci s lijevog političkog spektra. Laburisti obećavaju povećanje oporezivanja za najviše zarade sa sadašnjih 45 na 50 posto. S druge strane, obećavaju daljnje snižavanje korporativnih poreza kako bi Velika Britanija (p)ostala najkonkurentnija država po tom pitanju unutar skupine G7.

Kredibilitet u pitanju
Pitanje konkurentnosti i stranih ulaganja iskoristila je vlada za novi napad na Millibanda. Tako je ministar financija George Osborne u utorak izjavio da će se ekonomski kredibilitet Britanije istopiti "u pet minuta" ako Milliband useli u premijersku rezidenciju u Downing Streetu 10. U razgovoru za Financial Times glavni britanski rizničar je kazao da investitori neće htjeti uložiti u državu u kojoj je na vlasti "nevjerojatno savezništvo Laburista i škotskih nacionalista". Zanimljivo, u pogledu povećanja minimalne plaće obje najveće stranke imaju podjednako mišljenje. Laburisti obećavaju da bi se "minimalac" najkasnije do 2019. povećao na preko osam funti po satu, što je rok koji je postavila i sadašnja vlada Davida Camerona.

Zašto izbori u četvrtak?

Sajmišni dan i manje pijanih

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

U Velikoj se Britaniji od 1935. običajno glasa četvrtkom, ali tek je 2011. to postalo i zakon: izbori se moraju održati prvi svibanjski četvrtak svakih pet godina. Neki vjeruju da je tome razlog jer je četvrtak u većini mjesta bio sajmišni dan pa bi se slili ljudi iz raznih krajeva što bi im omogućilo da usput i glasaju. Druga popularna teorija kaže da je četvrtak odabran kako bi se smanjila mogućnost političke praznine jer se preko vikenda stigne sastaviti nova vlada. A treća da se petkom isplaćivala nadnica pa je zato četvrtkom manje pijanih na biralištima.