Svakoga jutra Graziella Lumino čisti crnu čađu s kuhinjskog prozora s kojeg se pruža pogled na golemu čeličanu Ilva u kojoj je njezin suprug Giuseppe Corisi radio 30 godina. 

Nakon što je nedavno preminuo u dobi od 64 godine uslijed iznenadnog raka pluća, njegovi su prijatelji na pročelje zgrade postavili natpis: "Ovdje je živjela žrtva raka pluća. Taranto, 8. ožujka 2012." Danas se Ilva, jedna od najvećih čeličana u Europi koja proizvodi više od 30 posto talijanskog čelika, našla u samom središtu rasprave o budućnosti talijanske industrije u kojoj su sukobljena ekonomska i ekološka pitanja, kao i moć vlade nad sudstvom, a sve usred talijanskih nastojanja da vrate konkurentnost i ponovno stupe na svjetsku gospodarsku scenu. Naime, nakon što je sud u studenom odredio da se dijelovi te tvornice moraju zatvoriti, a čelik zaplijeniti zbog kršenja zakona o zaštiti okoliša i ozbiljne ugroze ljudskog zdravlja, vlada je izglasala hitni dekret prema kojemu je spornoj tvornici dopustila nastavak poslovanja uz uvjet da se uskladi sa zakonima, čime je očuvano 20.000 radnih mjesta. Suci tvrde da je taj novi propis, kojega mora odobriti i parlament, prekršio Ustavne odredbe jer je izvršna vlast zaobišla pravosuđe. Navedena tvornica proizvodi oko 8 posto europskog čelika, a prema vladinim procjenama prekid proizvodnje stajao bi talijansko gospodarstvo preko 10 milijardi dolara godišnje. No prema nekim istraživanjima, stopa oboljenja od raka u Tarantu je čak 30 posto viša od državnog prosjeka, a još i viša od toga kada je riječ o raku pluća, bubrega i jetra. Patrizio Mazza, ravnatelj hematološkog odjela bolnice u Tarantu od 1994., kaže da bi se zdravstveni problemi mogli dodatno pogoršati.

"Zbog gomilanja otrovnih tvari, one nakon nekog vremena ostvaruju kumulativni učinak", objašnjava. Bruno Ferrante, predsjednik Ilve kaže da vlasnik tvornice Riva Group od preuzimanja 1995. u unaprjeđenje tvornice ulaže između 325 i 400 milijuna dolara godišnje. Novi vladin dekret propisuje vlasniku Riva Group obvezu ulaganja u iznosu od 3,8 milijardi dolara radi smanjenja emisija i ostvarivanja usklađenosti sa zakonskim propisima do 2016., što je krajnji rok za modernizaciju europskih država. Ukoliko vlasnik to ne učini, novim zakonom vlada bi imala veću moć intervencije. Ne uspije li Riva Group prikupiti dovoljno novca za modernizaciju, može zatražiti poticaje EU ili prodati tvornicu, što bi ugrozilo talijanski položaj u Europi. Određene brazilske tvrtke već su iskazale zanimanje za ovu tvornicu, no Ferrante tvrdi da Riva Group nema namjeru prodati je. No sve tvrdnje glede gospodarske važnosti tvornice na jednom mjestu padaju u vodu. "Zdravlje je na prvom mjestu", kaže Graziella Lumino, sjedeći u svojemu stanu. Njezin suprug bio je jedan od mnogih bivših radnika koje je Ilva 1998. poslala u prijevremenu mirovinu nakon što je otkriveno zagađenje azbestom. "Kakve koristi ako imaš novca, ali nemaš zdravlje?", pita se ona. Graziella Lumino sjeća se vremena prije nego što je tvornica uopće izgrađena. "Tu su bile farme, čisti zrak, stabla maslina i badema", kaže. Prema istraživanju talijanskog ministarstva zdravstva, stopa oboljenja od određenih vrsta raka u Tarantu je i do 190 posto viša od državnog prosjeka. Čak i radnici koji žele da tvornica nastavi s proizvodnjom sve žustrije zahtijevaju od vlasnika poboljšanje uvjeta rada.

Rachel Donadio; Gaia Pianignani pridonjela izvještaju