Program zakonskih korektivnih kvota studenticu iz južne države Tamil Nadu stajao je mjesta na elitnom sveučilištu. "Kad sam saznala da se ne mogu upisati ni na jedan medicinski fakultet, bila sam stvarno u šoku", kaže C. V. Gayathri. "Nisam ni sa kim progovorila tjedan dana. Plakala sam i bila u teškoj depresiji." No otkako se u rujnu upetljao Vrhovni sud Indije, odredio je da se djevojci omogući upis ovisno o ishodu sudske revizije programa.

Zakonske korektivne kvote u Indiji dio su golemog sustava političke zaštite, koji uglavnom ide u korist jačima, a ne slabijima. Ovdašnji kastinski sustav budi mnoga pitanja, i to ne samo u Indiji, već i u Brazilu i Maleziji, koji su prigrlili slične programe za borbu protiv diskriminacije. Prema riječima stručnjaka, bez pomnog sudskog nadzora program čak potiče nejednakost, a ne da je smanjuje. U državi Tamil Nadu 69 posto mjesta na sveučilištu danas se prepušta onome što država naziva "nazadnim kastama". Dužnosnici pet istaknutih sveučilišta u toj saveznoj državi u intervjuima su izjavili da se ta sačuvana mjesta uglavnom daju djeci liječnika, pravnika i visokopozicioniranih birokrata. Uslijed toga, bogati studenti često imaju prednost pred siromašnim studentima s izvrsnim školskim uspjehom koji ne pripadaju željenim kastama. (C. V. Gayathri brahminka je, a njezini su roditelji javni dužnosnici skromnih primanja.) "Kaste više nisu ograničavajuće u ekonomskom smislu", kaže Viktoria Hnatkovska, docentica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji te suautorica nekoliko studija o promjeni uloga kasta u Indiji. No kvote su stigmu "nazadnosti" pretvorile u željeno određenje.

Gudžari iz države Radžastan tako su prije dvije godine održali nasilne prosvjede zato što ih je vlada odbila proglasiti "najviše nazadnima". Političari u Indiji dobivaju izbore zahvaljujući obećanjima da će nametnuti to prokletstvo, koje je dovelo do drastičnog povećanja broja onih koji se smatraju nazadnima nekoliko desetljeća nakon što je ta oznaka stekla pravo gospodarsko značenje. Svjesnost o kastama među mladima je velika zbog kvota na fakultetima pa mnogi za održanje kastinskog sustava krive upravo program kojemu je cilj ukinuti ga. "Kad sam ispunjavala prijavu za fakultet, bila je ondje kutija za kaste", kaže dvadesetpetogodišnja Sneha Sekhsaria iz Calcutte. "Morala sam pitati tatu koje smo kaste, a on je morao 15 minuta razmišljati prije nego što mi je uspio reći da smo u općoj kategoriji." Opća kategorija znači da nema prednosti, a Sneha upravo tu činjenicu krivi za neuspješan upis na medicinski fakultet. Na kraju se upisala na stomatologiju. "Oduvijek sam htjela biti liječnica, no sad sam stomatologinja i to je u redu", kaže. No i dalje je ogorčena jer su neki njezini prijatelji koji su imali lošije ocjene na prijamnom ispitu uspjeli završiti medicinu iako ona i prijatelji iz njezina kruga nisu imali pojma da su "nazadni". D. Sundaram, dugogodišnji član bivše Komisije za nazadne klase, obranio je državni sustav kvota naglasivši da čak ni tri generacije moći i bogatstva ne mogu nadomjestiti višestoljetnu nazadnost.

"Sustav ne postoji dovoljno dugo", kaže Sundaram. Točno je da su mnogi daliti i ljudi potekli iz plemenskih zajednica i dalje uglavnom siromašni, a čak i mnogi kritičari indijskih kastinskih kvota priznaju da bi za njih rezervirane kvote i dalje mogle biti korisne. Ravi Kumar, glavni tajnik dalitske političke stranke u državi Tamil Nadu, priznaje da se su kastinskim kvotama okoristili mnogi bogati i moćni ljudi, no njegova stranka podupire kvote ili rezervacije za bogate "jer će se rezervacije ukinuti ako im se usprotivimo", kaže Kumar. Pratap Bhanu Mehta, predsjednik Centra za politička istraživanja u New Delhiju, kaže da će kastinske kvote s vremenom postati sve manje bitne jer kvote na javnim sveučilištima neće biti zanimljive najnadarenijim studentima. "Talentirani će jednostavno migrirati", kaže. No to ne tješi Snehu Sekhsariju, čija je obitelj na privatni stomatološki fakultet potrošila desetke tisuća dolara nakon što nije primljena na državni medicinski fakultet, gdje su troškovi studiranja skromni.

Gardiner Harris