Za strance su njemačke autoceste pravi raj: dok se u susjedstvu gotovo svuda plaća za korištenje cesta, za strance je vožnja po slavnom Autobahnu besplatna. Domaći vozači svoje autoceste financiraju plaćanjem poreza na osobna vozila i gorivo. Međutim kako piše The Financial Times, pozivajući se na dokumente koji su procurili u javnost iz njemačkog ministarstva prometa stranci bi uskoro mogli za korištenje Autobahna plaćati i do 100 eura godišnje.

Taj se prijedlog zasniva na austrijskom sustavu naplate cestarine, prema kojemu vozačima prijete kazne ukoliko na vjetrobranskom staklu jasno ne istaknu vinjetu jkao dokaz o plaćenoj cestarini. Prema prijedlogu njemačkog ministarstva prometa Nijemci bi zapravo bili isključeni iz tog sustava naplate jer bi imali pravo povrata novca za vinjete kroz porezna davanja koja odlaze na održavanje autocesta. Čini se kako je upravo to solomonsko rješenje jer zahvaljujući njemu Njemačka bi izbjegla kršenje europskih pravila o diskriminaciji stranih državljana, a istodobno se ne bi prekršilo obećanje kancelarke Angele Merkel kako neće uvoditi nove poreze.

Kako je pokazalo istraživanje njemačkog Instituta za ekonomska istraživanja stanje njemačke prometne infrastrukture od 13.000 kilometara Autobahna i oko 40.000 kilometara proširenih automobilskih cesta sustava posljednjih se godina poprilično pogoršalo. Kako javlja Deutsche Welle, tko god je u posljednje vrijeme prolazio njemačkim autocestama mogao se i sam u to uvjeriti: beskonačni zastoji, mnogobrojna gradilišta i loše stanje kolnika stvarnost su u mnogim dijelovima Njemačke, posebice onim zapadnim.

Na istoku zemlje, u bivšoj DDR, infrastruktura je mnogo mlađa pa su i prometnice u mnogo boljem stanju. Kako bi se to promijenilo i kako bi se nadoknadila zapuštena ulaganja u infrastrukturu ponovno je na politički dnevni red došlo uvođenje cestarina ne samo za teretna vozila, koja je već na snazi nekoliko godina, nego i za osobna.

Glavna pokretačka snaga koja se krije iza zahtjeva za uvođenjem cestarina je bavarska Kršćansko-socijalna unija (CSU) koja zajedno s Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) na saveznoj razini čini koaliciju CDU/CSU. CSU je kao jedan od uvjeta za sastavljanje vlade naveo upravo uvođenje cestarina za njemačke autoceste. I to samo za strance.

Mnogi su ovaj CSU-ov zahtjev, čiji je najveći zagovornik bavarski premijer Horst Seehofer, a što mu je gotovo i bila okosnica predizborne kampanje, doživljavali kao čisti populizam kojim se podilazilo biračima u CSU-ovoj Bavarskoj koju je i najlakše zapaliti pričama o nepravednosti činjenice da njemački vozači u susjedstvu (Austrija, Švicarska, Češka) plaćaju poprilične cestarine dok istodobno vozači iz ovih zemalja Autobahn koriste besplatno.

“To je čista propaganda. Čovjek se mora zapitati što bi takve mjere uopće donijele”, kaže Alexander Eisenkopf stručnjak za promet sa sveučilišta u Friedrichshafenu.

Međutim pitanje naplate cestarine strancima postalo je jedna od glavnih tema trenutnih koalicijskih pregovora između Unije CDU/CSU i Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD). Uvođenju cestarina ne protivi se samo SPD nego i veći CSU-ov partner CDU. I sama kancelarka Angela Merkel se u nekoliko navrata tijekom predizborne kampanje jasno pozicionirala kako nije sklona uvođenja cestarina. Dosada se kao jedan od glavnih argumenata protiv cestarina za strance navodila nespojivost uvođenja cestarina samo za strance što je protivno zakonima Europske unije. Međutim, dovitljivi CSU argumentira kako bi upravo zahvaljujući njihovu modelu bilo moguće uvesti cestarinu za sve vozače te istodobno njemačkim vozačima smanjiti porez na osobna vozila čime bi oni iostali financijski privilegirani. Naime, pitanje poreza leži u nadležnosti samih zemalja članica i tu Europska komisija nema što prigovoriti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

To je za The Financial Times potvrdio i potpredsjednik europske komisije i povjerenik za promet Siim Kallas, koji je prošlog tjedna pismeno poručio kako naplata cestarine za sve vozače uz proporcionalno smanjenje poreza za stanovnike države “u načelu ne znači da je riječ o diskriminaciji stranih državljana”.

Međutim, postavlja se pitanje, kako bi Njemačka naplaćivala svoje cestarine. Nameće se najjeftinije rješenje koje je na snazi u Sloveniji ili Austriji a to je vinjeta, javlja Deutsche Welle. Od naplate cestarina ovisno o obimu korištenja, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, Italiji ili Francuskoj, stručnjaci odvraćaju zbog prevelikih troškova.

“Kakav je smisao od toga ako na cestarinama uberemo milijardu eura ako ulaganje i održavanje naplatnog sustava košta 800 milijuna”, rekao je za Deutsche Welle CSU-ov

političar Eberhard Rotter. Cilj mora biti, kako je naglasio, da najveći dio sredstava zaista bude namijenjen održavanju i gradnji autocesta. On procjenjuje da bi godišnja vinjeta za Njemačku mogla stajati oko 100 eura što je još uvijek (barem za one koji se mnogo koriste autocestama) povoljnije nego u Francuskoj gdje se za 100 km vožnje u prosjeku plaća pet eura. No bez obzira na to koliko će Njemačka utržiti od cestarina – ako uopće budu uvedene, mnogo je važnije pitanje hoće li ta sredstva biti namjenski utrošena ili kao i dosad biti potrošena na krpanje rupa u proračunu. Njemački vozači kroz razne oblike poreza i sada godišnje pune državnu blagajnu s 53 milijarde eura. No manje od jedne trećine ove svote biva zaista utrošeno na gradnju i održavanje autocesta. “Mislim da bi vozači bili spremni platiti i više kada bi bili sigurni da taj novac odlazi na gradnju autocesta”, zaključuje Eisenkopf.

Slovenski poučak

Kreativna Ljubljana i packa EK

Bavarski CSU je očito dobro proučio primjer Slovenije koja je 1. srpnja 2008. uvela polugodišnje i godišnje vinjete zbog čega je brzo postala meta kritika Europske komisije zbog diskriminacije stranih državljana. Naime, EK je u svojoj opomeni tvrdio da učinci uvođenja vinjeta diskriminiraju vozače koji se Slovenijom samo ponekad voze jer nije predviđena mogućnost jeftinijih vinjeta za kraća razdoblja, što bi bilo poštenije prema vozačima u provozu. Iako se Ljubljana protivila ovome stavu kasnije je uvela vinjete s kraćim vremenskim razdobljem. Maštovitosti tu nije bio kraj pa je je u rujnu predstavljena ideja naplate vinjeta prema visini vozila.